Te magične riječi - saldi, rasprodaja

Dubrovnik, Rijeka, Pula, Bjelovar... Registracijske oznake automobila parkiranih na prakiralištima zagrebačkih šoping-centara svjedoče da se na sadašnja zimska sniženja isplati doći. Koliko jučer su nam još mazali oči minornim 20-postotnim sniženjima označenim golemim slovima i brojkama, vrištećim plakatima kričavih boja “Saldi”, “Akcija”, “Prilika”, “Rasprodaja”...

Sniženja i “poniženja”
Gledajući u tanušnih “10-20 posto” na niže istaknutim obavijestima, a pamteći kako su nam sline curile i vrtjelo se u glavama u prilikama kad smo imali sreću pribivati sezonskim rasprodajama u austrijskim, njemačkim i, Bože moj, gdje ih je tko dospio pohoditi – engleskim i američkim dućanima, osjećali smo se se bedasto i, na koncu, razočarano. Valjda smo ih odatle, barem djelomično, i prozvali “poniženjima”. S inozemnih smo rasprodaja teglili kući hrpe finih vrećica i raspoređivali ih po gepeku uzbuđeni koktelom sreće zbog kupljenog i strepnje od carine. Na domaćim smo “poniženjima” u boljim okolnostima “uboli” jednu stvar.

Međutim, stvari se mijenjaju.

Zimska sniženja ovih dana i kod nas sve češće dosežu i sedamdeset posto. Od dvadeset do sedamdeset posto kreću se po zagrebačkim dućanima. Nerijetko su gotovo sve cijene u trgovini prepolovljene, tek usamljeno odskače kakva nova kolekcija po uredovnim cijenama. Da se mi razumijemo, puno je tu “štraca” i otužnih krpetina, pa još ako ih prodavačice ne stižu uvijek iznova preslagivati tempom kojim ih mi izvlačimo, rastežemo, okrećemo, isprobavamo i nepreokrenute vraćamo na hrpu – letimičan je pogled dovoljan da uz tu hrpu ni ne zastanemo. Tako zna biti u dućanima s trendovskom mladenačkom robom, gdje sa zvučnika tutnje žestoki rifovi i gdje cijene i inače nisu pretjerano visoke.

Mrzitelji šopinga
Dostojanstvenije je kupovati u nešto kvalitetnijim trgovinama. Uzbuđenje naraste kad ugledate prekrasnu košulju sniženu s tisuću na jedva tristo kuna, ili pak zimsku jaknu u istim gabaritima.

– Ma ne treba mi sad, ali za sljedeću zimu – formulu je šopingiranja uzbuđeno iznosila djevojka prijateljici. Jedna se pak majka, zagledana u tunike, nepedagoški izderala na mališana: – Prestani cmizdriti jer ću te nalupati, izvoli se strpjeti! – dreknula je ne pogledavši malog koji je, dehidrirajući u jakni, upravo proživljavao traumu i stasavao u iskonskog muškog mrzitelja šopinga. Odgajamo li se za šoping ili smo za njega rodno i genetski predodređeni, tko zna, ali fascinantno je bilo čuti jednu znalačku procjenu, jer njezina mudrost nije bila u skladu s djetinjim glasićem koji ju je izrekao: “Ona prije ti je ipak kvalitetnija”, suvereno je majci južnjačkim naglaskom sugerirala njezina umanjena, možda osmogodišnja kopijica.

Skup novinski zadatak
U moru cipela i torbi – sve jedna nalik na drugu – znana je roba visoke kvalitete, a takvi dućani svoje cijene često spuštaju na kapaljku. Dvadeset posto na 1600 kuna – izvolite, mi se ne prostituiramo, kao da govore svisoka.

Sve u svemu, obilazak pod uvjetima trenutno sniženih cijena mora rezultirati kupnjom. Svatko tko kaže da će “samo pronjuškati” – laže samom sebi. Kožni novčanik drastično snižene cijene šteta je propustiti. Fina pidžama, 30 posto snižena, za muža. Nećakinji hlače po smiješnoj cijeni. Sinu majica od flisa, upola jeftinija i dva broja prevelika – za dogodine. Mic po mic, i iz službene ophodnje za potrebe novinskog teksta čovjek izađe s hrpom vrećica. Ako ništa drugo, sada ih barem u gepek potrpamo bez straha od carine.