Na našim se prostorima volimo sporiti oko različitih abecednih pisama, latinice ili ćirilice, no pravo je pitanje tko je abecedu uopće izmislio. Nedavni tekst u američkom časopisu Smithsonian otkriva priču o tome tko je osmislio znakovni sustav kojim se danas koristimo kako bismo riječi prenijeli na papir približno onako kako one bivaju izgovorene.
Nisu znali čitati hijeroglife
Prema tom tekstu, abecedu su izmislili kanaanitski rudari koji su radili za korist egipatskih faraona. Ne znajući se koristiti egipatskim hijeroglifima, osmislili su vlastiti sustav koji se poslije razvio u abecedu. Otkrili su to zapisi stari 4000 godina, a zaključak je proučavanja tog dijela povijesti kako se oblik abecednih znakova, odnosno slova, u više navrata poklapa s hijeroglifima. Primjerice, slovo ‘a’ oblikom je posuđeno od hijeroglifa koji je bio oznaka za vola, slovo ‘b’ došlo je od hijeroglifa koji je označavao kuću. A prva slova izvedena od hijeroglifa imala i posebne izgovore – ‘a’ se izgovaralo kao aleph, a ‘b’ kao bêt.
Izraelska egiptologinja Orly Goldwasser još je 2006. godine tvrdila kako simboli s pronađenih artefakata iz doba drevnog Egipta zapravo doista jesu hijeroglifi pretvoreni u posebno znakovlje, odnosno prototip su slova koja danas koristimo kao abecedu kako bismo čitali i pisali. Tako se prema tim nalazima koji originalno potječu iz jednog hrama na Sinaju može tvrditi kako abeceda nije izum kakvih povijesnih elita, već je naprosto proizvod domišljatosti kanaanitskih radnika koji su u to doba ondje radili teške poslove. Oni su bili inspirirani hijeroglifima pa su zaključili da bi i svoj jezik mogli pretočiti u znakovlje, a kako nije bilo drugog predloška, ta su prva slova sličila upravo znakovima koji su bili pismo drevnog Egipta.
No put prema današnjoj abecedi nije bio izravan. Te sinajske skripture prvo su se razvile u drevno pismo južnog Arapskog poluotoka, pa onda u pismo starih Feničana da bi onda doprle i do juga Starog kontinenta gdje se od njih razvila grčka i latinska abeceda. Prve abecedne zapise starih Kanaanita otkrili su kao rezbarije na različitim predmetima egiptolozi Flinders i Hilda Petrie, britanski bračni par, koji ih je pronašao u istraživanju još 1905. godine. Dakle, cijelo je stoljeće trebalo proći prije nego što je netko shvatio da se, zapravo, radi o prvim zapisima stvorenima s pomoću slova abecede. Ti su prvi predmeti pronađeni na platou Serabit el-Khadim na jugozapadu Sinajskog poluotoka, gdje su se nalazili rudnici, rudarske naseobine te hram božice Hathor. Ova je božica iz starog Egipta imala više uloga u tadašnjoj religiji, bila je božica ljubovanja, pratila duše u život poslije života, ali je bila povezana i s tirkiznom bojom i mineralom tirkizom koji su kanaanitski rudari vadili. Da bi ta iskapanja bila uspješna, Hathor se podnosila žrtva, a Egipćanima je ovaj sjajni mineral koji su držali iznimno vrijednim simbolizirao ponovno rođenje pa je zbog toga ta boja često i korištena za bojenje zidova mnogih grobnica.
Simboli u rudniku tirkiza
Tako su imena Kanaanita i poslovi koje su obavljali ostali upisanima na uspravnom kamenju kojima je označavan put koji je vodio do hrama. No na istom mjestu su, pokraj hijeroglifnih napisa, Petriejevi pronašli i druge, do tada nepoznate simbole koji su sličili egipatskom pismu te su bili urezani na stijenama rudnika tirkiza, ali i na zidove građevina i na male statue. Pogotovo im je jedna od njih privukla pozornost, crvenkasta sfinga od pješčenjaka, nosila je takvo znakovlje, pa ju je par ponio sa sobom u London gdje se i danas nalazi u Britanskom muzeju. Deset godina nakon toga, dakle 1915., britanski egiptolog i lingvist Alan Gardiner uspio je dešifrirati skriptu formiranu s jedne strane te sfinge. Otkrio je kako piše “voljeni od Ba’alat”, što je posveta kanaanitskoj božici. Ta sfinga je u kontekstu današnjih istraživanja vrednija od zlata, mišljenja je prof. Goldwasser. Vrijedi to za Smithsonian u kojem je izašla opsežna analiza ishodišta današnje abecede.
– Svaka riječ koju danas pročitamo i napišemo počela je s tom sfingom i drugim uz nju pronađenim predmetima – rekla je Goldwasser. Vrlo je logično pretpostaviti kako su Kanaaniti bili zainteresirani za napise kojima su se pisale posvete božici Hathor koje su se nalazile na darovima koji su se njoj podnosili kako bi vađenje tirkiza bilo što uspješnije.
– Rudnici su bili vrlo mračni i uski. Neugodni. Doista ste se morali moliti da iz njih izađete u jednom komadu. Na mjestu ste istodobno s tisućama prekrasnih hijeroglifa. I želite toliko napisati i imena svojih bogova uz svoje vlastito – opisala je.
Kako rudari nisu znali dobro čitati hijeroglife ni govoriti koptski, kojim su tada govorili Egipćani, Kanaaniti su posudili elemente egipatskog pisma kako bi napravili vlastito. Vjerojatno su to činili na jednostavan način: hijeroglifu dali ime, zadržali samo prvi zvuk izgovora i tada odbacili sliku. I tako je nastala prva abeceda.
Mene ne čudi kako Amrikanci dosad nisu to znali ali me čudi kako se nešto prenosi kao vijest. Očito postane vijest ako se o tome piše u Americi. 1970 u osnovnoj školi smo imali učiteljicu biologije koja nas je htjela motivirati za učenje tog predmeta pa je upravo ispričala tu priču. Još se živo sijećam kako je ploči ispisala valiko A pa slijedeći znak je bio taj isti A ali okrenut na glavu malo u koso i rekla kako je to stilizirana glava bika i ispričala priču o tim rudarima koji su iz egipatskih hijeroblifa izabrali znakove i pojednostavili ih ali za biologiju je bio važan bik. Znači to se učilo i daleko prije 1970 tako to i nije neka nova vijest.