Lani, negdje krajem travnja, na malo kostarikansko mjesto Aguas Zarcas sručila se mješavina narančastog i zelenog stijenja. Odnosno tako je izgledalo to što je palo u seoce smješteno unutar prašume. Bili su to ostaci stijene veličine perilice rublja koja se raspala prolazeći kroz Zemljinu atmosferu. Ništa čudno, do sada je znanost pronašla i klasificirala nekih 60.000 ostataka meteorita koji su uspjeli nekako preživjeti prolazak do Zemljina tla. Bitno su rjeđe meteorske kiše, poput ove u Kostariki, kada neka točka na zemaljskoj kugli bude zasuta ostacima asteroida koji se raspadne pri ulasku u atmosferu. Ovaj lanjski pljusak bio je posebno neobičan. Jer njegovi su komadi zapravo bili – živi. Komadi koji su se stuštili na naselje u Kostariki su, naime, ugljični kondriti.
Otvorili novu znanstvenu disciplinu
Ti kondriti su nepatvorene tvari koje se nisu mijenjale od početka, od nastanka Sunca prije 4,56 milijardi godina. Kako im ime kaže, riječ je o kondritima bogatim ugljikom, i to organskim molekulama kompleksnim poput aminokiselina od kojih se sastoje bjelančevine. Takvi su meteoriti ilustracija kako u svemiru nastaje temelj života. Ima i onih znanstvenika koji tvrde kako je upravo ovakvo stijenje i donijelo život na Zemlju, odnosno njegov temelj u obliku najsitnijih njegovih djelića.
U kondritu iz Aguas Zarcasa prepoznata je sličnost s jednom ranijom meteorskom kišom koja se dogodila iznad mjesta Murchison u Australiji 1969. godine. U stotinu kilograma ostataka ugljičnog kondrita iz Murchisona do danas je prepoznato oko stotinu različitih aminokiselina. Neke od njih znanost poznaje, mnoge ne, a ostalo je još na stotine aminokiselina koje tek treba pokušati identificirati. U ostacima iz Murchisona pronađene su i dušikove baze koje su osnove RNK. Prošle je godine u njima prepoznata i riboza koja je sastavni dio RNK. Pronalazak ostataka iz Murchisona, kako se navodi u uglednom znanstvenom časopisu Science, označio je i početak jedne nove znanstvene discipline, astrobiologije. Tamo je naglašeno da na tim ostacima nije pronađen život nego njegove osnovne komponente, što je vrlo bitna razlika.
Dakle, 50 godina kasnije imamo nekih 30 kilograma ostataka iz Aguas Zarcasa u Kostariki, ali i cijelu paletu novih tehnologija kojima će se ti puno svježiji ostaci moći istraživati. Znanstvenici bi mogli u tim komadima pronaći i neke spojeve koji su, recimo, isparili iz ostataka pronađenih u Australiji. Možda čak cjelovite bjelančevine, ne tek aminokiseline. Također, metode čuvanja danas su daleko naprednije pa su mogućnosti da se kostarikanski meteoriti onečiste nekom zemaljskom tvari, što se predbacuje istraživanju onih iz Murchisona, gotovo neznatne.
Lovci na meteorite dizali cijenu
Iako je to gotovo nemoguće jer od trenutka kada se komad meteorita probije u Zemljinu atmosferu on je onečišćen tvarima iz zraka i vlage koje upija kao spužva. Moguće je da je i to razlog što su na ostacima iz Murchisona pronađene aminokiseline koje već poznajemo ovdje na Zemlji. Svakog trenutka koji meteorit provede u zraku ili na tlu dođe do još malo zagađenja, odnosno gubitka neke važne informacije. Kondriti poput ovih možda su udarili o Zemlju donoseći tako taj početak života, a ova dva koja su udarila prije 50 godina odnosno lani imali su tu ‘sreću’ da tumaraju svemirskim prostranstvima još nekoliko milijardi godina dulje.
Prema putanji meteorita iz Aguas Zarcasa, on je stigao iz pojasa asteroida između Marsa i Jupitera, a vjerojatno je bio dijelom neke veće stijene pa se odlomio nakon nekog sudara. No, odakle je stigao u asteroidski pojas gotovo je nemoguće reći. Bilo je tu i malo sreće, na Kostariku je meteorit pao u jednoj od najsuših noći te godine. No, iako su znanstveno izuzetno vrijedni, ti ostaci imaju i visoku novačnu vrijednost. Postoje u svijetu ljudi koji se bave ‘lovom’ na meteorite i voljni su dobro platiti za njih. Ovaj iz Kostarike vrlo je brzo privukao pozornost više takvih ‘lovaca’ pa se cijena jednog grama brzo popela do stotinu dolara što je skuplje od zlata.
Bilo je tu, navodi Science, čak i sukoba među nakupcima vrijednog prastarog materijala. Ništa čudno, japanska sonda Hayabusa2 i NASA-ina OSIRIS-Rex koje danas istražuju asteroide poput Ryugua ili Bennua donijet će na zemlju tek 60-tak grama materijala, a smatra se da je Bennu bliski rođak meteorita koji je pao na Aguas Zarcas.