Dajte svoj glas da Ginko postane europsko stablo godine!

Poznati kulturni radnik i promotor Kruno Lokotar predložio nam je da još jednom podupremo nastojanje da drvo Ginko u Daruvaru postane europsko drvo godine. Najprije nas je podsjetio da Ginkovu povijest.

- Nikad nećemo doznati što je bilo grofu Antunu Jankoviću da u velikom parku oko također velikog baroknog dvorca koji je nakon sedam godina gradnje dovršen te 1777. godine, dvorca propisno podignutog na brežuljku kojega se „ni Beč ne bi postidio“, pisao je Von Taube iste godine, posadi i stablo ginka (ginkga biloba). Odakle grofu uopće ta ideja, pa sjeme ili mladica, jesu li stigli putem svile iz Kine, preko francuskih misionara koji su ga donijeli 1727. godine u Europu ili, što je najvjerojatnije i ne isključuje francusku vezu, iz Beča? Misterija je tim veća što je to drvo, baš daruvarski ginko, jedno od deset najstarijih stabala ginka van Azije, pa ako je i stigao iz razvijenijih dijelova Carevine, u međuvremenu je nadživio svoje vršnjake, piše Lokotar konstatiraju ći kako ćemo teško ikada rekonstruirati motive i viziju grofa Jankovića, ali možemo biti sigurni u to da nije sanjao kako će ta mladica jednoga dana konkurirati za Europsko stablo godine i imati dobre izglede da ga osvoji, ali uz podršku naših čitatelja koji s nekoliko klikova mogu glasati na Internet stranici: Europsko stablo godine.

Razlika je u ovom trenutku mala između češkog konkurenta i Ginka, pa je svaki glas presudan!

- Daruvarski ginko do ove kandidature je došao tako što je pobijedio u nacionalnom glasanju. Što bi njegova pobjeda značila prvenstveno za Grad, a bogami i za Republiku, nije teško dokučiti, certifikat stabla godine je važan i podrazumijeva, premda je daruvarski ginko već ušao u popis zaštićene prirodne baštine Republike Hrvatske, još veću skrb. Pridonosi ovo natjecanje senzibiliziranju javnosti za brigu o prirodi, za druge vrste, za ekološko i univerzalno, mapira nas na kartu Europe, otkriva respektabilnu tradiciju i šapuće protiv klimatskih promjena. Sadite šume i budite ljudi!, poziva Kruno Lokotar podsjećajući se što je staro drvo značilo u njegovoj mladosti koju je proveo u svoje gradu Daruvaru.

- Poticao je taj ginko dječju maštu, recimo u džungli moje mašte noću su se u njegovoj krošnji rojile vile, a u njegovu hladu lijeno zijevali lavovi, jedno vrijeme sam bio uvjeren da je taj naš Adam baobab, nekako mi je uz to ime išla ta moćna razgranatost i razlistalost. Pa to lišće, tone lišća karakterističnog oblika pačjih stopala, tako ga Kinezi i zovu, dok ga Europljani zovu, pomalo mojoj mašti daju i za pravo, prevedeno s raznih jezika: slonovo drvo, stablo života, djevojačka kosa, vilina kosa, srebrna marelica, stablo djed-unuk… Ovo zadnje mi je najljepše, kaže daruvarski kulturnjak poručujući kako ne morate biti iz Daruvara, ali lako ćete shvatiti što može značiti jedno obično – koliko god bilo neobično i iznimno drvo - stiglo iz dalekog Kitaja, koje je sasvim sigurno impresioniralo moje bake i djedove, i još starije pretke, kojih se sjećam samo s fotografija ili iz nepouzdanih priča već mrtvih usta, koliko je to drvo bilo i ostalo os oko koje se namotala povijest grada i stanovnika.

- Vidim pradjeda, Karla Lokotara, bačvara ufitiljenih brkova, kako potkraj pretprošlog stoljeća zadivljeno gleda u to stablo - kao bačvar sigurno je cijenio drvo, dodirivao duboki reljef kore - možda ga isto tako doživljavao kao vezu s precima i potomcima, portal u prošlost i poruku za budućnost. E, o tome se radi, o budućnosti, jer ljudi smo kojih nema bez drveća, završava Kruno Lokotar.