U posljednjem je testiranju Sjeverna Koreja detonirala atomsku bombu 17 puta snažniju od one koja je praktički sravnila Hirošimu 1945. godine. Otkrili su to znanstvenici Indijske organizacije za istraživanje svemira koristeći satelite.
Otkako su izašli iz Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja 2003. godine, Sjevernokorejci su proveli pet podzemnih pokusa od kojih je posljednji obavljen 3. rujna 2017. godine. Tada je u komori u planini Mantap na sjeveroistoku Sjeverne Koreje aktivirana bomba 17 puta jača od Little Boya koji je eksplodirao nad Hirošimom 6. kolovoza 1945.
Ekipa znanstvenika predvođenih dr. K. M. Sreejithom dokazuje to mjerenjem deformacije površine tla iznad mjesta gdje je bomba detonirana koristeći podatke prikupljene satelitima. Otkrili su da se tlo na površini iznad detonacije pomaknulo za nekoliko metara pa preračunali da je takav pomak mogla izazvati jedino bomba takve snage.
Njihov je rad objavljen u časopisu Geophysical Journal International koji izdaje Kraljevsko astronomsko društvo. Inače se za mjerenje snage atomskih eksplozija koriste seizmička mjerenja, no, očekivano, takvi podaci nisu dostupni pa je zato uvijek problem točno locirati mjesto gdje je Sjeverna Koreja obavila neko testiranje te snagu eksplozije u tom testiranju.
Dr. Sreejith i kolege okrenuli su se nešto modernijoj tehnologiji, a to su sateliti. Koristeći podatke sa satelita ALOS-2 te tehnologiju InSAR, Synthetic Aperture Radar Interferometry, odnosno radarsku interferometriju sintetičkom blendom. Ova tehnologija koristi više radarskih snimaka kako bi mapirala deformiranje tla kroz vrijeme te tako omogućuje izravan uvid sa svemirske udaljenosti u procese koji se odvijaju ispod površine.
Novi podaci sugeriraju da je eksplozija bila dovoljno snažna da pomakne površinu planine iznad komore za nekoliko metara, a obronak planine pomaknuo se prema gore oko pola metra. Detaljno analizirajući očitanja InSAR-a, stručnjaci su izračunali da je bomba detonirana 540 metara ispod vrha planine, tolerancija je 30 metara, te dva i pol kilometra sjeverno od ulaza u tunel kojim se dolazi do testne komore.
Prema zabilježenim deformacijama, indijski su znanstvenici došli do spoznaje da je eksplozija napravila šupljinu opsega 66 metara, jačina joj je bila između 245 i 271 kilotona što je očito daleko više od 15 kilotona kolika je bila snaga Little Boya. Ranije su procjene bile daleko nepreciznije, sezale su od 70 do 400 kt. – Satelitski radari vrlo su snažan alat za mjerenje promjena na površini Zemlje te nam omogućuju procjenu lokacije i snagu podzemnih nuklearnih testiranja za razliku od uobičajene seizmologije u kojoj su procjene neizravne te ovise o dostupnosti stanica za mjerenje seizmičkih aktivnosti – rekao je dr. Sreejith.
Sada su u upotrebi satelitski sustavi Sentinel-1 i ALOS-2, a 2022. godine krenut će i združena misija NASA-e i ISRO-a NISAR koja će se također koristiti u slične svrhe. Sentinel-1 je prva od planiranih konstelacija programa Kopernik Europske svemirske agencije, dok je ALOS-2 ili Advanced Land Observing Satellite 2 japanski satelit težak čak dvije tone. Oba su sustava lansirana 2014. godine. No ta dva sustava nedovoljna su za sustavno praćenje nuklearnih testiranja, oni sami ne mogu pružiti dovoljno podataka za ovako temeljite analize svake eksplozije kao što se moglo kod sjevernokorejskog testiranja.