Tim molekularnih medicinara i biologa s Instituta Ruđer Bošković, u suradnji s kolegama s Međunarodnog centra za genetički inženjering i biotehnologiju u Trstu, dokazao je da protein iz virusa HPV-a, onkoprotein E6, koji regulira umnožavanje stanica, koristi do sada nepoznati mehanizam kojim utječe na brže umnažanje tumorskih stanica.
Ovi rezultati važni su jer dodatno pojašnjavaju mehanizme HPV-om uzrokovanog nastajanja tumora, a pridonijet će i u istraživanjima novih terapija za liječenje karcinoma koji su uzrokovani infekcijama HPV-om. Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom američkom časopisu Journal of Virology koji se bavi temama iz područja virologije. Istraživanje je na IRB-u udružilo znanstvenike iz Laboratorija za molekularnu virologiju i bakteriologiju Zavoda za molekularnu medicinu dr. sc. Nathaniela Edwarda Bennetta Saidua, inače iz Velike Britanije, i doc. dr. sc. Vjekoslava Tomaića te dr. sc. Vedranu Filić Mileta iz Laboratorija za biofiziku stanice Zavoda za molekularnu biologiju, kao i doktorandicu Laboratorija za molekularnu virologiju i bakteriologiju Anamariu Đukić.
– U radu smo dokazali da protein E6 HPV-a regulira umnožavanje tumorskih stanica kroz interakcije s tumor-supresorskim proteinom NHERF-2 te njegovom razgradnjom manipulira s ispoljavanjem tumor-supresorskog proteina p27. Na taj način utječe na ubrzanje umnožavanja tumorskih stanica – objašnjava dr. sc. Nathaniel Edward Bennett Saidu, poslijedoktorand u Laboratoriju za molekularnu virologiju i bakteriologiju IRB-a i prvi autor na radu.
Do sada je bilo poznato da sličan mehanizam regulacije umnožavanja stanica preko proteina p27 koristi isključivo tumorski protein visokorizičnih tipova HPV-a, onkoprotein E7. Bilo je poznato i da virusni onkoprotein E7 direktno regulira zadržavanje proteina p27 u citoplazmi, što pospješuje umnožavanje stanica. Međutim, u ovom radu tim znanstvenika iznio je prvi dokaz da i tumorski protein E6 indirektno utječe na regulaciju proteina p27
– Ovi rezultati su važni jer dodatno pojašnjavaju mehanizme HPV-om uzrokovane kancerogeneze te kancerogeneze općenito. Dodatno, ovakve spoznaje su vrlo bitne u istraživanjima potencijalnih terapija za liječenje malignosti uzrokovanih HPV-om. Trenutačna cjepiva imaju isključivo preventivno djelovanje i ne pomažu kada je bolest već nastupila. Osim klasičnih metoda i terapija kod HPV-om uzrokovane kancerogeneze trenutačno ne postoje druge metode liječenja. Spoznaje iz našeg rada mogu se koristiti i za pronalaženje novih biomarkera koji bi predvidjeli razvoj bolesti na netipičnim mjestima koje inficira HPV, primjerice, područje glave i vrata. Interesantno da spoznaje koje su stekli radeći na ovom istraživanju HPV-a, mogu primijeniti i u istraživanjima drugih virusa koji uzrokuju tumore jer postoji vjerojatnost da do manipulacije ovog mehanizma dolazi i kod drugih virusa povezanih s karcinomima – objašnjava doc. dr. sc. Vjekoslav Tomaić, dopisni autor na radu. Podsjetimo, humani papiloma virus (HPV) spada u obitelj papilomavirusa.
HPV je DNA tumorski virus koji se pokazao kao uzročnik nekoliko karcinoma, prije svega grlića vrata maternice.
Poznato je oko dvjesto tipova HPV-a koji inficiraju ljude, a mali broj tih virusa može dovesti do nastanka malignosti na različitim anatomskim mjestima, stoga su takvi tipovi HPV-a kategorizirani kao visokorizični.