Danas se mnogo pažnje posvećuje održivosti. U kojoj su mjeri ljudi spremni donirati vlastiti novac ovisi o razini oksitocina, hormona poznatog po tome što pomaže vezivanju. Što je veća razina tog hormona, veća je i želja za doniranjem. Međutim, oksitocin ima utjecaja isključivo na socijalno održive projekte i ne utječe na želju da pomognemo projektima koji se isključivo odnose na okoliš. Znanstvenici iz Sveučilišne bolnice u Bonnu objavili su rezultate ovog istraživanja u The Journal of Neuroscience.
Hormon maženja, kako laički nazivaju oksitocin, osnažuje socijalnu povezanost; kod osoba koje su na početku veze, tijekom seksa ili dojenja, razina ovog hormona iznimno je visoka.
– U ranijim studijama pronađeni su dokazi da su osobe s visokim razinama oksitocina velikodušnije od ostalih, kaže prof. dr. sc. René Hurlemann, direktor Odsjeka medicinske psihologije na Klinici i poliklinici za psihijatriju i psihoterapiju.
Stoga se nametnulo pitanje pomaže li oksitocin osnažiti želju da doniramo novac za projekte održivosti? Tim istraživača sa Sveučilišne bolnice u Bonnu pod vodstvom Odjela medicinske psihologije, odlučio je pronaći odgovor na ovo pitanje. Znanstvenici su eksperiment proveli na 172 ispitanika. Svaki od njih dobio je 10 eura i trebao je odlučiti hoće li zadržati iznos za sebe, hoće li donirati sav ili tek dio iznosa. Mogli su birati između dva projekta: prvi je ekološki projekt za pošumljavanje područja u Kongu, a drugi je socijalni projekt s ciljem poboljšanja životnih uvjeta domorodaca u jednoj regiji Konga. Ispitanicima su uzeti uzorci sline pomoću kojih su znanstvenici izmjerili razine oksitocina.
– Kako projekti okolišne održivosti također imaju socijalnu dimenziju, inicijalno smo vjerovali da oksitocin generalno osnažuje spremnost na doniranje novca za takve projekte – rekla je vodeća autorica istraživanje Nina Marsh, članica tima koji je radio s prof. Hurlemannom. Ispitanici koji su imali više razine oksitocina tijekom eksperimenta, očekivano su donirali više novca socijalnim projektima od onih s nižim razinama. Iznenađujuće, odluka o donaciji novca za projekt održivosti okoliša nije ovisila o razini oksitocina budući da su ispitanici koji su tom projektu donirali novac imali i više i niže razine hormona, piše Sciencedaily.
U drugome eksperimentu jednoj skupini ispitanika dali su sprej za nos koji podiže razinu oksitocina, a drugoj su dali sprej koji nije sadržavao iste kemijske supstance i poslužio je kao placebo.
– Obrazac se ponovio: u prosjeku je oksitocinska grupa donirala dvostruko više socijalnim projektima – 4,5 eura u prosjeku nego ispitanici koji nisu bili izloženi dodatnom oksitocinu – kaže Marsh. Što se tiče projekta o održivosti okoliša, spremnost na donaciju bila je manja kod ispitanika izloženih oksitocinu.
– Placebo Ispitanici donirali su u prosjeku 4,42 eura za projekt o održivosti okoliša dok su oni izloženiji oksitocinu donirali tek 2,42 eura u prosjeku – rekla je Marsh.
Napravljen je i treći eksperiment: ispitanicima je ponuđen katalog s različitim vrstama hrane i odjeće. Mogli su birati između konvencionalno proizvedene verzije (hrane i odjeće) ili ekološki proizvedene hrane i odjeće. Sami su trebali istaknuti cijenu koju su spremni dati za te proizvode. Prvi katalog predstavio je proizvode koji su stvoreni u kvalitetnom radnom okruženju. Drugi katalog predstavio je proizvode nastale u uvjetima što su prijateljski naklonjeni okolišu s naglaskom na bioraznolikost. Ispitanici su vidjeli tek jedan od kataloga. Grupa koja je dobila oksitocin izabrala je više proizvoda nastalih u socijalno održivim uvjetima nego što je to izabrala placebo grupa. U drugoj grupi, gdje su bili proizvodi nastali u uvjetima ekološke održivosti, gotovo da nije bilo moguće pratiti utjecaj oksitocina na izbor.
– Rezultati pokazuju da će ispitanici s niskim razinama oksitocina teže podržati projekte koji su okolišno održivi budući da su u prosjeku donirali jedva polovicu novca za tu svrhu – kaže Nina Marsh.
– No, pod utjecajem oksitocina, mijenjaju se prioriteti pa su ispitanici naklonjeniji socijalnom altruizmu – kaže Marsh. Prof. Hurlemanns sažeo je istraživanje:
– Ako je potrebna potpora za projekte o održivosti okoliša, projekt mora imati naglašenu socijalnu poruku kako bi mogao privući osobe koje imaju povišene razine oksitocina – kaže Hurlemanns.