Kada pogledamo broj znanstvenih dostignuća i otkrića u prošloj godini, sasvim sigurno možemo tvrditi da je riječ o značajnom razdoblju. Ima onih koji ističu kako je doista riječ o, ako ne najznačajnijoj, a ono barem o jednoj od najznačajnijih znanstvenih godina u povijesti. Je li prehrabro tvrditi tako nešto? Dr. sc. Dario Hrupec s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu misli kako nije netočno ustvrditi tako nešto. Dapače, dr. Hrupec misli kako bi 2016. mogla biti još i bolja.
– Živimo u doba naglog razvoja znanosti i tehnologije. To je, naravno, međusobno povezano jer razvoj znanosti omogućuje razvoj novih tehnologija, a razvoj novih tehnologija omogućuje gradnju novih instrumenata/detektora koji pak omogućuju razvoj znanosti – objašnjava znanstvenik s IRB-a. Zbog te pozitivne povratne veze, nastavlja, razvoj znanosti ima trend rasta koji je brži nego linearan.
Teleskopi s Kanara
– Dok je tako, broj otkrića u svakoj idućoj godini bit će veći nego u prethodnoj. Dokad će to trajati, teško je reći, govori. Broj i značaj dostignuća u znanosti doista je i više nego fascinantan. Sa zadovoljstvom možemo reći kako su u nekima od njih sudjelovali i hrvatski znanstvenici. Jedno od medijski najviše praćenih otkrića bilo je ono Homo naledija u Južnoj Africi. Hrvatska znanstvenica dr. Davorka Radovčić bila je uključena u to otkriće. Dr. Ivor Janković s Instituta za antropologiju u Zagrebu objasnio nam je važnost tog nalaza.
– Otkriće nalaza u Južnoafričkoj Republici, koji su nazvani Homo naledi, svakako je jedno od važnijih budući da se radi o nalazu većeg broja ljudi, što omogućava usporedbe ne samo s prije pronađenim nalazima s ostalih lokaliteta, već i međusobne usporedbe jedinki s tog lokaliteta – kaže dr. Janković. Time je, govori, moguće dobiti uvid u varijaciju koja je normalna za tu populaciju.
– Za sada ne znamo koliko su nalazi zaista stari, no sudeći po anatomiji, moguće je da se radi o samom početku razvoja roda Homo – ističe Janković. Osim otkrića samih fosilnih nalaza, proučavanje ljudske evolucije bilo je prošle godine obogaćeno novim važnim informacijama s područja analize drevnog DNK, od analize neandertalaca, preko analize ranih anatomski modernih ljudi do drevnih populacija Azije.
– Ne radi se o samo jednom radu nego nizu publikacija koje nam omogućavaju sasvim nov uvid u genetičku strukturu drevnih stanovnika Euroazije. Na temelju tih istraživanja već se raspravlja o tome koje smo gene naslijedili od, primjerice, neandertalaca, ili nekih drugih populacija iz prošlosti. Proučavanjem i usporedbom sličnosti i razlika genotipa i specifičnih gena nekadašnjih ljudi i ljudi današnjice u skoroj budućnosti moći će se puno bolje razumjeti određene bolesti, predispozicije za njih, te u konačnici pomoći i u prevenciji i liječenju – kaže dr. Ivor Janković.
Ovdje treba dodati kako je lani nakon 30 godina pronađen i jedan novi antibiotik. Teixbactinom se mogu liječiti mnoge uobičajene bakterijske infekcije poput tuberkuloze i sepse. Mogao bi biti komercijaliziran u pet godina.
Krajem 2015. godine na kanarskom otoku La Palmi položen je kamen temeljac za prvi teleskop LST, Large Size Telescope iz budućeg velikog sustava Čerenkovljevih teleskopa CTA. CTA se priprema već niz godina, a u tim pripremama aktivno sudjeluje i hrvatska grupa koja radi na teleskopima MAGIC. CTA će biti vodeći instrument visokoenergijske gama-astronomije u iduća dva ili tri desetljeća i od njega se, potpuno opravdano, očekuju veliki proboji u spoznaji svemira.
– Teleskopi MAGIC, na kojima trenutačno radi dvanaest hrvatskih istraživača, vodeći su instrumenti novog i vrlo obećavajućeg područja kozmičkog istraživanja – visokoenergijske gama-astronomije – kaže dr. Hrupec. U 2015. godini opažanja teleskopima MAGIC donijela su nekoliko rezultata koji su u kategoriji novih i važnih spoznaja o svemiru.
– Od onoga što je već objavljeno može se istaknuti otkriće da pulsari, brzorotirajuće neutronske zvijezde, koje su središnji ostaci eksplozija supernova, emitiraju zračenje viših energija nego što smo očekivali iz dosadašnjih opažanja i teorijskih modela. To je otvorilo vrata novim teorijskim modelima što je važno za bolje razumijevanje evolucije svemira – objašnjava dr. Hrupec. Ostanimo na trenutak kod svemira. Prošle su godine NASA-ini znanstvenici prezentirali, kako su objasnili, najjače dokaze do sada o postojanju tekuće vode na Marsu.
To pojačava mogućnost da na Crvenom planetu možda ima živućih organizama. Upoznali smo se pobliže s Plutonom i njegovim mjesecima. Sonda New Horizons poslala je NASA-i detaljne fotografije Plutonove površine, dajući nam također do znanja kako o Sunčevu sustavu znamo još relativno malo. Malo je iznenađenje prošle godine bilo i buđenje sonde Philae i njezin ponovni kontakt s matičnim orbiterom Rosettom. Philae je potkraj 2014. aterirala na komet 67P/Čurjumov-Gerasimenko samo da bi izgubila kontakt koji se obnovio lani. Uspjeh, jer taj se komet kreće brzinom od 135.000 km/h. NASA-ina sonda Kepler otkrila je starijeg i većeg Zemljina rođaka s brojnim osobinama sličnima našem planetu.
Antibiotik, svjetlost, elementi
Dodajmo i kako su periodnom sustavu dodana još četiri elementa. Znanstvenici s Ecole Polytechnique Federale de Lausanne uspjeli su snimiti svjetlost i kao česticu i kao val, što će nas dovesti do boljeg razumijevanja o tome kako funkcioniraju fotoni. Premali je ovo prostor da nabrojimo sve što se otkrilo prošle godine. Bilo je tu i otkrića koja su plasirale korporacije, poput Audijeva e-diesela. Ova je godina počela spektakularno, nagovještajem kako je moguće da ipak, barem na rubu Sunčeva sustava, postoji planet X koji, tek možda, skriva život. Napredak znanosti, međutim, nije bez prijetnje.
– Bojim se da će napetost između brzog tehnološkog razvoja i sporog društvenog razvoja, u prvom redu teškog tereta nacionalizama i religija, uzrokovati usporavanje, a u pesimističkoj varijanti i preokretanje toga trenda – kaže dr. Dario Hrupec
Velika je 2015. godina bila i za hrvatske znanstvenike koji su sudjelovali u nekim ključnim otkrićima. Naš znanstvenik na MIT-u dr. sc. Marin Soljačić imao je nekoliko velikih dostignuća. Njegov je tim uspio doći do novog načina kojim se dobivaju X-zrake. One bi se dobivale s pomoću lista grafena, a bile bi puno preciznije nego konvencionalno proizvedene x-zrake, baš poput kakvog lasera. Njegova je ekipa uspjela stvoriti i neuobičajena stanja u nečemu što se zove Diracov konus.
To bi dostignuće u perspektivi moglo donijeti efikasnije senzore i čak deset puta jače lasere nego što su današnji. Dokazao je Marin Soljačić sa svojim kolegama i postojanje Weylovih točki, 86 godina nakon što ih je nagovijestio njemački fizičar Hermann Weyl. Bila je to godina kada je Soljačić dodijelio i svoju prvu stipendiju.
Ovaj djeluje pametniji od Karamarka