Na YouTubeu se ovog tjedna pojavio propagandni kineski video u kojem tamošnji znanstvenici tvrde kako su uspješno obavili ekstenzivna testiranja pogona za koji se do sada vjerovalo kako je – nemoguć. U teoriji, EM Drive ili elektromagnetski pogon ne koristi nikakvo gorivo, štoviše ruši Treći Newtonov zakon fizike, onaj o očuvanju momenta, odnosno količine gibanja. Naime, EM Drive stvara potisak, ali s druge strane ne izbacuje nikakvo gorivo, čak ni fotone pa prema tome obara tezu iz tog Newtonova zakona, onu prema kojoj svaka akcija traži reakciju.
Kod današnjih letjelica plinovi nastali izgaranjem goriva izlaze na jednoj strani, a letjelica leti u suprotnom smjeru. Kod elektromagnetskog pogona to nije slučaj, potrebe za bilo kakvim izgaranjem nema. Ovdje se struja pretvara u mikrovalove koji se odbijaju od stijenki zatvorene šupljine konusnog spremnika, čime se stvara potisak usmjeren prema užem dijelu spremnika. Iako je taj potisak zapravo iznimno malen, drži se kako može biti vrlo upotrebljiv jer njime opremljena letjelica ne treba nikakve spremnike goriva te je zbog toga znatno lakša.
Nema znanstvenog rada
Ideju o elektromagnetskom pogonu iznio je 1999. godine britanski inženjer Roger Shawyer.
– EM Drive promijenit će svijet jer će nam doista moći dati automobile koji mogu i letjeti, pružiti nam mogućnost da odemo do bilo kojeg mjesta u svemiru te, na kraju, pružiti nam toliko energije da ćemo moći riješiti problem globalnog zagrijavanja – opisao je Shawyer zašto je njegov koncept od povijesne važnosti. Prije godinu dana ustvrdio je i kako su za njegov rad zainteresirana i britanska i američka ministarstva obrane. I to iz jednostavnog razloga, nema ispuha te bi letjelice pogonjene EM Driveom ostavljale bitno manje mogućnosti da budu primijećene, uz ostale prednosti koje takav pogon donosi.
Sve to zvuči dosta poznato. Koliko smo puta na platnima kinematografa vidjeli letjelice koje se gibaju neviđenim brzinama bez ikakva ispuha, a s vidljivim pogonom? Zvjezdane staze, Ratovi zvijezda? Drugi znanstveno-fantastični uraci? Doista, EM Drive bio bi upravo to, pogon koji bi u vakuumu omogućavao letjelicama da postižu do sada nezamislive brzine.
Normalno, Kinezi nisu jedini koji se bave razvojem elektromagnetskog pogona, NASA se time bavi praktički od trenutka kada je Shawyer objavio svoju teoriju. Harold White, NASA-in znanstvenik koji vodi razvoj inovativnog pogona, izračunao je kako bi letjelica s ljudskom posadom pogonjena EM Driveom omjera potiska i snage od 0,4 njutna/kW mogla stići do Marsa za samo 70 dana.
Struju potrebnu za stvaranje mikrovalova dobivalo bi se od Sunca ili, u zamišljenoj Whiteovoj letjelici, nuklearnog reaktora snage 2 mW. Štoviše, Whiteova je grupa znanstvenika iz NASA-ina laboratorija Eagleworks krajem prošle godine objavila znanstveni rad iz kojeg se da zaključiti da njihova verzija EM Drivea radi.
Grupa kineskih znanstvenika povezana s Kineskom akademijom svemirske tehnologije (CAST), na čelu s Yue Chenom, objavila je kako je uspješno testirala nekoliko prototipova te je počela i s potvrdom svojih nalaza u orbiti. Riječ je o istoj grupi znanstvenika koja se pojavljuje i u spomenutom videu. Ipak, nema previše oduševljenja oko elektromagnetskog pogona, čak su i kineski video objavili mahom ruski mediji, tek rijetki zapadni.
Zapravo, više je elektromagnetski pogon bio predmetom podsmijeha nego što su se vijesti o njemu ozbiljnije analizirale, odnosno ostajale su jednodnevnom temom. Nekog značajnijeg javnog interesa nije ni bilo dok 2006. priču o EM Driveu nije objavio New Scientist. Stvar je u tome da, iako je spomenuti rad NASA-inih znanstvenika prihvaćen u etabliranom magazinu, poput Journal of Propulsion and Power, to tek znači da je postupak testiranja proveden sukladno svim standardnim znanstvenim postupcima, ali ne i da koncept zaista radi. Jer nitko do sada nije uspješno ponovio testiranje, odnosno nije objavio o tome znanstveni rad u nekom utjecajnijem magazinu. Pa ni sam tvorac ideje Roger Shawyer.
Pripisano pogreškama
Također, malo će znanstvenika prihvatiti tezu koja bi praktički srušila dobar dio fizike kakvom je danas znamo. Obarati Treći Newtonov zakon doista može u opasnost dovesti i karijeru kakvog priznatog znanstvenika. K tome, nitko nije sasvim siguran kako u konusnom spremniku dolazi do potiska.
Većina će znanstvenika do sada objavljivane rezultate pripisati pogreškama prilikom testiranja do kojih bi, primjerice, dolazilo zbog zagrijavanja komponenti testnog sustava zbog utjecaja električne struje, koje bi se pri tome širile te se može učiniti kako dolazi do pomaka zbog kakve sile. Prema tome, Kinezi će se morati jako potruditi da uvjere svijet kako imaju funkcionalan EM Drive. Bliža nas povijest uči kako kinesku znanost, kao i svemirsku ambiciju, ni u kojem slučaju ne treba podcjenjivati.
Prije dva mjeseca objavljeno je kako je prvi put u ljudskoj povijesti teleportirana čestica sa Zemlje u svemir. Učinili su to upravo Kinezi šaljući jedan foton sa Zemlje na svoj satelit Micius nazvan po kineskom filozofu iz 4. stoljeća prije Krista. Bila je riječ o rekordnoj udaljenosti od 500 kilometara.
I koliko god elektromagnetski pogon bio predmetom tek hrabrih teorija, nipošto ne treba podcijeniti mogućnost da je najmnogoljudnija svjetska nacija postigla značajan napredak i u tom polju. Na kraju krajeva, sve donedavno nismo vjerovali ni da Sjeverna Koreja ima nuklearne bojeve glave, a kamoli da ih može ispaliti na udaljenosti dovoljne da ugroze i samu Ameriku.•
Iako se elektromagnetski pogon još smatra kontroverznim, za mnoge i teško dostižnim, činjenica je kako je Roger Shawyer priznati znanstvenik.
Ova vrsta pogona je vec objasnjena u Vodicu kroz galaksiju za autostopere, tzv pogon nemogucnosti. Nemoguće je naci se na Marsu i upravo to se dogodi...