Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi, pa i u svijetu, koja još nije u orbitu poslala svoj satelit. No, to bi se uskoro moglo promijeniti, iako ne odlukom ili potezom Vlade, već zahvaljujući jednoj udruzi. Naime, nedavno je objavljeno da je osnovana SESA, South-East European Space Association, Svemirska asocijacija jugoistočne Europe. A kako je pojam jugoistočne Europe prilično širok, treba reći da se radi, barem zasad, o Hrvatskoj i zemljama koje su nekad činile Jugoslaviju, izuzev Slovenije. Tako su neki vrlo brzo skovali i pojam "jugoslavenska NASA".
Kao razlog osnivanja SESA-e navodi se relativna zaostalost zemalja jugoistočne Europe u visokim tehnologijama, pogotovo svemirskima, i hvatanje koraka s europskim i svjetskim razvojem svemirskih aktivnosti. Udrugu čine Jadranska aerosvemirska asocijacija (Adriatic Aerospace Association, A3) iz Hrvatske, Komitet za razvoj svemirskog programa (CSPD) iz Srbije, Centar za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju (CERIT) iz Bosne i Hercegovine, Montenegro Space Research (MSR) iz Crne Gore i Centar za inovacije i tehnološki razvoj (NAVIA) iz Sjeverne Makedonije. Prof. dr. sc. Slobodana Danka Bosanca, hrvatskog fizičara iz Instituta "Ruđer Bošković", osnivača A3 te jednog od pokretača SESA-e, zamolili smo da nas podrobnije upozna sa svim detaljima vezanim za tu asocijaciju. Krenuli smo od najatraktivnijeg. Naime, u sklopu proslave 75. godišnjice neovisnosti, Indija će lansirati u svemir 75 satelita. Zahvaljujući razumijevaniju i podršci indijskih partnera iz Indian Technology Congress Association (ITCA), jedan od satelita dodijeljen je i SESA-i i do kraja godine bit će lansiran u svemir.
- Indija je 15. kolovoza slavila 75. obljetnicu pobjede nad kolonijalizmom i neovisnosti o Velikoj Britaniji. U povodu toga je ITCA pokrenula inicijativu izrade 75 malih satelita na indijskim sveučilištima, prije svega za poticanje razvoja svemirske tehnologije i izobrazbu studenata koji će te satelite i izraditi. Podršku tom projektu dale su institucije iz Japana, Rusije, Izraela i Srbije, a za zahvalu donirana su institucijama u tim zemljama četiri satelita. Donacija uključuje izradu i lansiranje satelita, tako da za primatelje nema troškova, osim što se moraju odlučiti koja će se i kakva poruka slati sa satelita. U povodu nedavnog osnivanja SESA-e, predsjednik srpskoga CSPD-a, kojem je satelit doniran, u dogovoru s predsjednikom ITCA-e, predložio je suradnju sa SESA-om. A budući da je Jadranska aerosvemirska asocijacija (A3) osnivačica SESA-e, taj će satelit biti doprinos našim naporima u promociji svemirskog programa u Hrvatskoj - kaže prof. Bosanac.
Nova infrastruktura
Dakle, u svemiru se ostvaruje suradnja koja je ovih dana teško zamisliva u nekom drugom području, hoće li biti razumijevanja za nešto što podrazumijeva suradnju spomenutih zemalja?
- Prije svega, jugoistočnu Europu ne čine samo spomenute zemlje, čine je i Albanija, Bugarska i Grčka. Plan je da ta regija postane prostor za svemirsku suradnju, a za početak potrebno je definirati okvire suradnje. Ne kao jedinstvenog sustava čiji će se planovi donositi iz središnjeg tijela, već asocijacije kao što je Europska svemirska agencija (ESA). ESA je interesna asocijacija koja definira zajedničke projekte koje Europska komisija predlaže i financira, ali koordinira i projekte koji se definiraju na razini nacionalnih svemirskih agencija. Drugi je način suradnje model prema kojem je ustrojen Međunarodni astronautički savez (IAF), krovna organizacija svih svjetskih dionika u svemirskom sektoru, koja ima ulogu prijenosa informacija među njima, a SESA bi koordinirala projekte važne za regiju, međunarodne projekte, ali bi posebno važnu ulogu imala u sferi obrazovanja i prijenosa znanja. A to je posebno značajno jer su zemlje jugoistoka Europe dosta zaostale po pitanju razvoja svemirskih tehnologija. Neke su na nešto višem stupnju razvoja, kao Slovenija, Bugarska i Rumunjska, a Hrvatska već ima dosta dobro definiran program i projekte. Činjenica je da je raketna i svemirska tehnologija u Jugoslaviji bila na dosta visokom stupnju razvoja, mogla se u dobroj mjeri nositi s programima zemalja zapadne Europe. To se manifestiralo organizacijom Međunarodnog astronautičkog kongresa, koji organizira IAF kao svjetsku konferenciju u astronautici, u Dubrovniku 1978. kao priznanje dosega svemirskih aktivnosti u Jugoslaviji. Raspadom Jugoslavije i dugotrajnom ekonomskom i političkom nestabilnošću te preusmjeravanjem razvoja sa znanosti i tehnologije na manje zahtjevna područja (turizam), ta se podloga za razvoj visoke tehnologije kao što je svemirska raspala. Može se reći da ne postoji. To što su Bugarska i Rumunjska dosta dobro razvijene u svemirskim tehnologijama ostavština je Sovjetskog Saveza koji je dosta investirao u razvoj astronautike u tim zemljama, kao i u ostalim članicama Istočnoga bloka. Tako Bugarska ima dva astronauta, Rumunjska jednog, sve iz doba SSSR-a. Te su zemlje ostale jedinstvene i infrastruktura u ljudstvu i materijalnom ostala je gotovo netaknuta, a Jugoslavija se rascijepila na manje države i ta je infrastruktura potpuno uništena. Okupljanje u SESA-u je nastojanje da se ta infrastruktura počne izgrađivati iz temelja, jer to je jedini način želimo li da Hrvatska bude dio svjetske zajednice za svemir - objašnjava Bosanac.
Ističe da suradnja za početak ne bi trebala težiti grandioznim projektima, prioritet je okupiti stručnjake i pravne subjekte koji imaju doticaj s visokom tehnologijom koja je iole u doticaju sa svemirskom.
- Cilj je obrazovanje međusobnom razmjenom eksperata i mladih ljudi, od srednjih škola do fakulteta, organiziranje konferencija i suradnja na projektima na kojima članice već rade razmjenom iskustava i savjetima. SESA nema ulogu preuzimanja tih projekata pod svoje okrilje. Što se tiče Hrvatske kao članice EU, bila bi most u programima koje EU definira kao regionalne i uključuje u njih nečlanice. Jedan je od prioriteta EU upravo takva suradnja jer donosi stabilnost i podiže znanstvenu i tehnološku razvijenost svih dijelova Europe, pa i kandidata za članstvo u EU - govori profesor Bosanac.
A3 orijentirana je na razvoj satelitskog programa, raketnog elektromagnetskog pogona i umjetne inteligencije.
- U Hrvatskoj Jadranska aerosvemirska asocijacija okuplja gotovo sve dionike povezane sa svemirskom tehnologijom i znanosti. Imamo vrhunske stručnjake i mlade ljude željne aktivnosti u svemirskim projektima. Radimo na više projekata, od obrazovanja do rada na projektima i upravo je projekt elektromagnetskog pogona taj koji bi Hrvatsku mogao uvrstiti među zemlje s naprednim razvojem u astronautici. Naime, postoje dvije vrste pogona svemirskih letjelica, kemijski i elektromagnetski. Kemijski je taj koji se trenutačno koristi za sve misije u svemir, od lansiranja u orbitu do odlaska u duboki svemir (prema definiciji, odlazak u duboki svemir je kada se napusti orbitiranje oko Zemlje, na primjer put na Mjesec, nap. a.). U kemijskom pogonu koristi se izgaranje goriva u kisiku da bi se ta energija usmjerila za pogon svemirskih vozila. Nedostaci takvog pogona za putovanje u duboki svemir su veliki, nadomjestio bi se elektromagnetskim. Taj se pogon zasniva na ionizaciji atoma ili molekula i njihovu ubrzavanju elektromagnetskom silom. Taj pogon ne ovisi o kemijskoj energiji koja se oslobađa izgaranjem, koja je ograničena prirodnim zakonima, već energijom izvora elektromagnetske sile, koja nema ograničenja. Na taj način efikasnost pogona svemirskih vozila znatno se povećava i putovanje u daleki svemir postaje daleko efikasnije - tumači taj naš fizičar navodeći da u članstvu SESA-e ima vrhunskih stručnjaka u raketnim tehnologijama i da je pokrenuta inicijativa za okupljanje EU centara tih tehnologija u konzorcij za izradu elektromagnetskog potisnika budući da je to izuzetno zahtjevan projekt i samo na malo mjesta u svijetu se na njemu radi.
- Konzorcij, koji uključuje Njemačku, Austriju, Veliku Britaniju i Hrvatsku, pred formalnim je osnivanjem i tehničkim definiranjem projekta za traženje financiranja iz fondova EU (Horizon Europa). Koordinator je Njemačka, a pomoćnici koordinatora su Hrvatska i Austrija, no podrške hrvatske Vlade ni za tu inicijativu nema - kaže.
Prestiž i obrazovanje
- Deprimirajuća je reakcija Vlade i hrvatskih institucija na sve inicijative koje smo potaknuli, a sežu barem šest godina unatrag. Svaka zemlja koja pretendira na to da bude članicom "svemirskog kluba", mora dokazati da može izvesti temeljnu ulaznicu u taj "klub", a to je izrada malog satelita. To nije samo pitanje prestiža, nego pitanje obrazovanja i okupljanja dioničara u svemirskim tehnologijama, od mladih do seniorskih stručnjaka. Indija ima razvijen svemirski program, a ulaže dodatno u obrazovanje u svemirskim tehnologijama. Naša asocijacija radi na izradi tih satelita entuzijazmom članstva, bez ikakve pomoći hrvatske Vlade i njezinih institucija. Jedan satelit pod nazivom CroCube – Prva hrvatska kockica u svemiru, izrađuje se u suradnji sa slovačkom tvrtkom Spacemanic, koja nam satelitske komponente prodaje po proizvodnoj cijeni, a njihova zaposlenica, hrvatska državljanka i naša članica, vodi besplatno crowdfunding kampanju da se prikupi novac. S hrvatske strane doprinos je programiranje satelita i testiranje, što će biti u okviru naših članova VU Algebra i Instituta "Ruđer Bošković".
Doprinos satelitskoj tehnologiji je i komunikacijski sustav zemaljske stanice koja će biti postavljena na krovu VU Algebra, u sklopu koje će biti i soba za satelitsku komunikaciju. Drugi satelit, pod nazivom Perun 1p, izrađuju isključivo naši članovi: FERIT Osijek, Centar svemirske i inovativne tehnologije Sisak, Multinorm d.o.o. Cerna, Airbus, Space Composite Structures Denmark, Pulsar Laboratories te nekoliko individualnih članova. Sve se financira donacijama ili vlastitim novcem - kaže prof. Bosanac.