Je li desalinizacija spas za svijet u kojem nema vode

Vjerojatno niste znali kako je najveći svjetski proizvođač desalinizirane vode Saudijska Arabija. Ako ste i znali da se jedan, ne mali, dio svijeta vodom opskrbljuje upravo na takav način. Taj postupak koji se na hrvatskom zove odsoljavanje djelomično je ili potpuno uklanjanje otopljenih soli iz morske ili bočate vode. Djelomična desalinizacija dovoljna je za dobivanje pitke vode te vode za različite primjene u industriji i za poljoprivredne svrhe. Potpuna desalinizacija nužna je za pripravu kotlovske pojne vode za parna energetska postrojenja (termoelektrana, nuklearna elektrana).

Imaju i vladin institut

Riječ je o postupku o čijem rezultatu trenutačno ovisi dostupnost vode za jedan posto svjetskog stanovništva, dakle 70 milijuna. No, Ujedinjeni narodi očekuju da će se 14 posto svjetske populacije susresti s oskudicom vode do 2025. godine. Tako je očito da će desalinizacija biti sve važniji izbor dobivanja pitke vode u pojedinim regijama u svijetu. Poput, recimo, Australije koja većim dijelom u opskrbi vode ovisi i o prikupljanju kišnice. Još je veće korištenje tog procesa u Kuvajtu, gdje se potrebe za vodom pokrivaju u cijelosti desalinizacijom, što je po proporciji najviše u svijetu. Takav je postupak čest i u nedalekom Izraelu, gdje se u pogonima u Haderi, Palmahima, Ashkelona i Soreka vrši desalnizacija, kojom se za cijenu manju od 40 centi, dobiva jedan kubik vode. U Singapuru od 2006. godine isti proces daje vodu za cijenu od 49 centi za kubik.

U Europi je Španjolska podigla prvi pogon za desalinizaciju i to prije gotovo 40 godina te je danas najveći korisnik tako dobivene vode u zapadnom svijetu, a od toga su razvili i poslovnu granu s tvrtkama koje slične pogone podižu u Indiji, na Bliskom istoku te Sjevernoj Americi. Reuters je prije nekoliko dana objavio priču o podizanju najvećeg svjetskog pogona za proizvodnju desalinizirane vode u Saudijskoj Arabiji, koja je i najveći svjetski proizvođač tako dobivene vode na koju otpada 22 posto svjetske proizvodnje. No, agencija napominje kako je zbog toga ta zemlja i najveći ‘proizvođač’ otpada koji je nusproizvod ove energetski vrlo zahtjevne industrije, a lokalni znanstvenici to pokušavaju promijeniti. Tamo postoji i vladin institut koji se bavi samo desalinizacijom, a Ahmed al-Amoudi, njegov šef, gleda budućnost u kojoj se proces odvija uz dobivanje soli natrijeva klorida, magnezija i kalcija koji dolaze iz morske vode uz čistu, a ne bi bilo visokoslane otpadne vode, koju bismo u nas zvali salamurom, koju bi se onda moralo ispuštati natrag u more.

– Ekstrakcijom minerala možemo imati koristi od mora i njegovih blaga, rekao je Amoudi.

Salamura škodi moru

On inače radi i za vladinu tvrtku Saline Water Conversion Corporation, SWCC, za koju se navodi kako proizvodi 69 posto saudijske desalinizirane vode. U vlasništvu je te tvrtke i nekoliko patenata na tehnologije kojima se izvlače minerali i druge tvari iz morske vode. Ispuštanje salamure u more može naškoditi morskim ekosustavima. Studija koju su poduprli Ujedinjeni narodi prošle je godine zaključila kako na svaku litru čiste vode dobivene desalinizacijom otpada litra i pol salamure. U svijetu danas postoji čak 16.000 pogona za desalinizaciju. Novi veliki pogon u al-Jubailu, najveći u svijetu, dnevno može proizvesti 1,4 milijuna kubika čiste vode, no i ovdje se događa da se salamura kao nusproizvod izbacuje u Perzijski zaljev. SWCC objavio je kako je kompletirao sedam novih pogona za desalinizaciju, čime je brojka njihovih tvornica u Saudijskoj Arabiji narasla na 33. Nekoliko je pogona i u privatnim rukama.