Koliko je potres u Petrinji velika stvar govori i činjenica kako ga je nedugo nakon što se dogodio analizirala i jedna američka tvrtka. Znanstveni dokument koji su napravili vrlo se brzo našao i na društvenim mrežama korisnika u Hrvatskoj. A to i nije čudno, dokument je naslovljen – Stress analysis shows slight increase in seismic hazard near Zagreb. Dakle, analiza potresa pokazala je malo povećanje u seizmičkom riziku pored Zagreba. Ono što je privuklo pozornost javnosti jest procjena kako je rizik da se dogodi jak potres koji bi oštetio i Zagreb porastao za tri puta, no i dalje je nekih 1%. Konkretno, vjerojatnost da se opet dogodi potres magnitude 6.4 je 0,6%. Dokument potpisuje tvrtka Temblor, a ona se bavi procjenom rizika kod prirodnih katastrofa, poglavito kada se radi o seizmičkim aktivnostima, dakle potresima. Zato smo kratko porazgovarali s Rossom Steinom, jednim od osnivača tvrtke koja je prilično lako pronašla sugovornike i suradnike za izradu ove procjene rizika. A to su, dakako, vodeći naši seizmolozi.
– U svojem radu koristimo softver koji smo razvili i koji je javno dostupan, Coulomb 3.4, pri čemu dajemo i parametre kojima smo se koristili pa smatramo kako se model može prilično točno reproducirati. Uzimamo u obzir i nesigurnosti. Nemamo vrlo detaljan model za potres magnitude 6.4. Seizmogram otkriva središte otpuštanja energije i karakter njegova otpuštanja, ali ne i detalje uzduž rasjeda. Nadam se da će takvih podataka biti uskoro, pa ćemo imati i bolji model tog potresa. Opći je zaključak kako se ovaj mali, ali indikativan porast u seizmičkom riziku neće promijeniti. Potresi izazivaju aftershockove, oni su indikatori da postoje naprezanja koja mogu biti otponac drugih potresa. Obično su aftershockovi manji od glavnih potresa, ali ima i situacija kada su i jači, zato smo se zabrinuli jer se to dogodilo i u Petrinji, objasnio nam je Stein zašto ih je privukao potres koji se u Hrvatskoj dogodio nedavno. I ovaj američki geofizičar ističe da nema načina da se potres predvidi.
– Ne, zaista nema. Važno je da nacionalna administracija ima zadnju riječ, a cilj je ovog našeg rada da pruži one znanstvene procjene koje je moguće dati, i davati ih na vrlo konzervativan način. Ne možemo predviđati i nikako ne možemo reći da će se dogoditi nešto veće nakon što se dogodi potres. Mi se bavimo vjerojatnostima nekog događaja – rekao nam je Ross Stein. Suradnica je Temblora slovenska geologinja Vanja Kastelic koja radi na talijanskom institutu Istituto Nazionale di Geofisica e Vulcanologia u L'Aquili. Pojasnila nam je kako doista nema načina da se bilo što predvidi, ali se mogu temeljito proučiti strukture u unutrašnjosti Zemlje, poput geoloških tektonskih rasjeda.
VIDEO Seizmolog Kuk: Potresi su naša realnost. Na njih ne možemo utjecati, ali na jedno možemo
– Nema načina da izmjerimo naprezanja u takvim rasjedima. Ono što mi radimo jest mapiranje i individualiziranje aktivnih rasjeda za koje vjerujemo da će se na njima dogoditi potres negdje u budućnosti, pratimo eventualne promjene u njihovoj morfologiji koje bi nas navele da posumnjamo da bi se nešto moglo dogoditi, ali nemamo nikakve kontrole ni potvrde da će se tako nešto dogoditi. Pokušavamo svoje znanje uložiti u prepoznavanje geometrije proučavanog rasjeda te na koji će se način rasjed kretati, kako će djelovati na susjedne rasjede, i to je granica – rekla nam je Kastelic. Ross Stein inače je vrlo ugledan i vrlo iskusan američki seizmolog s višegodišnjim međunarodnim iskustvom. Objasnio nam je kako bi volio da ljudi u Hrvatskoj gledaju na ovaj rad njegove tvrtke.
– Rizik je mali, no povećao se, nije alarmantno visok. Ali, ako je sada opasnost tri puta veća, onda je financijska korist od ojačavanja konstrukcija kuća također tri puta veća. A cijena je tog poteza ista. Slično je i s osiguranjem. Ako plaćate isti iznos, to vam je osiguranje sada tri puta vrednije nego što je bilo ranije. Dakle, s ovim saznanjem ima više financijskog smisla da se zaštitimo na različite načine nego što je to bilo ranije jer je rizik viši. Postupno će se smanjivati, učinci ovog potresa također će biti manji kroz neko desetljeće, no sada se treba pitati jesmo li mogli i možemo li bolje u smislu zaštite od potresa – rekao nam je Stein. Proučili su, kaže, je li petrinjski potres imao utjecaja na rasjede u blizini Zagreba. – Nije bilo utjecaja, nema indikacija da bi tamo bilo potresa. No, na rasjedu Jastrebarsko jedan dio pokazao je takvu indikaciju, prema našem mišljenju izgledniji je kandidat za potres, kaže Stein. Što se Petrinje tiče, odnosno pokupskog rasjeda, potres je izgledan sjeverozapadno od njegova epicentralnog područja. No sada postoje i mjesta gdje je potres manje vjerojatan.
Za stručno mišljenje o ovom dokumentu upitali smo prof. dr. sc. Snježanu Markušić, pročelnicu Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. – Ovih dana u medijima je prikazan izvještaj o potresu koji je krajem 2020. godine pogodio šire područje Petrinje, a koji je priredila tvrtka Temblor. Najprije bih se osvrnula na samu tvrtku – Temblor, Inc. američka je tvrtka za modeliranje katastrofa, specijalizirana za procjenu seizmičke opasnosti i rizika. Osnovala su je 2014. godine dvojica bivših zaposlenika U.S. Geological Survey (USGS), znanstvenici Ross Stein i Volkan Sevilgen s ciljem podizanja svijesti o seizmičkom riziku te kako bi pružali informacije osiguravajućim kućama i bankama (radi hipotekarnih kredita). Njihovi modeli baziraju se isključivo na objavljenim analizama i podacima, a izvještaje, osim samih znanstvenika, pišu i znanstveni novinari. Sve navedeno treba imati u vidu kad se čita spomenuti izvještaj, kaže prof. Markušić. U svom izvještaju navode kako je potres u Petrinji tri puta povećao šansu za ponovni potres u blizini Zagreba tijekom sljedeće godine, ali s vrlo niskom vjerojatnosti od 1%.
– Pri svojem istraživanju djelomično su se koristili kartom epicentara koju je na mrežnim stranicama objavila Seizmološka služba pri Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (ne numeričke podatke o lokacijama), a koju su naveli kao reprezentativniju u odnosu na kartu epicentara koju je priredio European Mediterranean Seismic Centre (EMSC). Međutim, istodobno su u modeliranje uključili numeričke podatke o lokacijama epicentara iz kataloga potresa koji je priredio CSEM, a koji je online dostupan. Osobito se pritom referiraju na lokacije koje su bliže Jastrebarskom, a kojih na karti epicentara Seizmološke službe nema. Doduše, u izvještaju navode mogućnost da je riječ o pogrešnim CSEM lokacijama. No svejedno na osnovi njih temelje svoje daljnje zaključke. Potom, kao kartu rasjeda koriste onu koja se može kreirati na osnovi baze seizmogenih rasjeda, a koja je dio European Database of Seismogenic Faults (EDSF), umjesto karte rasjeda koja je reprezentativna za područje Hrvatske, a koju je pripremio Hrvatski geološki institut (HGI). Pri čemu treba voditi računa da Pokupski rasjed (često spominjan u medijima proteklih dana) u svom izvještaju navode kao Petrinjski rasjed. U konačnici, na osnovi podataka CSEM-a i EDSF-a dobivaju raspodjelu naprezanja. Na osnovi toga i teorije koju su razvili Toda i Stein (2020.) navode da je vjerojatnost za potres magnitude 5.0 ili više tijekom sljedeće godine oko 15%, za potres magnitude 6.0 ili veći oko 1.5%, a za potres magnitude 6.4 vjerojatnost je oko 0.6%. Iako su vjerojatnosti male, one su otprilike tri puta veće od dugogodišnjih prosjeka, pa je time opasnost povećana. Pri čemu je najvjerojatniji kandidat za izvor novog potresa dionica Petrinjskog (Pokupskog!) rasjeda, oko 10 km sjeverozapadno od lokacije epicentra M 6.4 potresa iz prosinca 2020. Naglašavam kako su sva istraživanja koja su prethodila navedenom izvještaju bazirana na podacima koji su autorima bili dostupni, odnosno ne zasnivaju se na pravim podacima – kvalitetne lokacije, tj. katalog potresa, te podaci s terena koje danima prikupljaju geolozi, građevinari i seizmolozi (makroseizmički podaci) te ih stoga treba uzeti s velikom dozom rezerve, navodi naša znanstvenica.
– Ono što je u izvještaju dobro uočeno jest činjenica da je Petrinjski (Pokupski!) rasjed zapravo kompleksni sustav koji treba temeljito terenski istražiti, a što su nakon potresa u Petrinji napravili znanstvenici HGI-a i ustanovili da je glavni potres nastao na sjecištu uzdužnih i poprečnih rasjeda na pružanju Dinarida. Dva su glavna rasjeda – Petrinjski i Pokupski (u izvještaju tvrtke Temblor navode ga pod nazivom Petrinjski rasjed), oba s horizontalnim kretanjem krila (strike-slip). Svaki rasjedni sustav sastoji se od više rasjeda te su takvi rasjedi školski primjeri deformacija koje nastaju u stijeni zbog velikog naprezanja. Zbog velike količine oslobođene energije pri kretanju rasjednih krila pukotine u stijenama odrazile su se i na površini, pa su na širem epicentralnom području duž rasjednih linija vidljive površinske deformacije poput pukotina u zemlji. Doduše, dio deformacija nastalih nakon potresa rezultat je likvifikacije te urušavanja podzemnih rudnika smeđeg ugljena koji nisu adekvatno zatrpani. Tvrtko Korbar (HGI) navodi da je tlo u Petrinji i okolici je potonulo 12 cm, a brdski dio između Petrinje i Gline izdigao se 7 cm. Eventualni centimetarski pomaci mogući su u slučaju malo jačih potresa – objasnila nam je prof. Markušić.
Također, kao rasjed odgovoran za zagrebački potres iz ožujka 2020. u izvještaju Temblora navodi se rasjed Bistra.
– Međutim, nakon samog potresa tim znanstvenika iz Hrvatske obavio je opsežna multidisciplinarna istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u međunarodnom časopisu Geosciences (Markušić, Stanko, Korbar, Belić, Penava, Kordić). U Zagrebu je aktiviran reversni navlačni rasjed. Laički, Medvednica se nagurava prema Zagorju. Popuštanje trenja na tom rasjedu preko kojeg se Medvednica nagurala prema Zagorju, dovelo je do potresa. U samom radu je, između ostaloga, priložen i 3D model te videoanimacija (time-lapse) potresnog slijeda u prva 24 sata nakon glavnog udara. Na temelju preliminarnih prostornih i vremenskih analiza potresne serije zaključeno je da se glavni potres i niz naknadnih dogodio u podzemlju Medvednice duž rasjeda nagnutog prema jugoistoku, a koji je potom aktivirao sekundarni rasjed strmije nagnut prema jugu (pružanje istok-zapad) ispod glavnog grebena Medvednice te je riječ o kompleksnom rasjednom sustavu čiju geodinamiku treba dalje istraživati – kaže prof. Snježana Markušić.
Kod potresa je moguće predvidjeti i prognozirati s relativno velikom pouzdanošću mjesto i jačinu efekta potresa na površini. To se koristi u aseizmičkoj gradnji. Moguće je približiti se i prognozi samog vremena potresa metodom mjerenja istisnutog plina helija iz nabiranih stijena pod pritiskom plutajućih ploča. Za potrese u Petrinji se zna preko 100 godina, detaljno ih je istražio Andrija Mohorovičić a potrese oko Zagreba je istražio Mokrović. Štete i žrtve u Petrinji isključivo su nastale zbog nepoštivanja aseizmičke gradnje i kriminala a tek manjim dijelom zbog samog intenziteta potresa koji je bio iznad stogodišnjih maksimuma. Da se gradilo prema propisima o gradnji koji su u Hrvatsku uvedeni nakon potresa u Skoplju šezdesetih godina prošlog stoljeća štete bi bile drastično niže. Da se gradilo prema Eurokodu 7 za koji u Republici Hrvatskoj postoji i karta seizmičkog djelovanja za cijelo područje države štete bi bile minimalne. Kao i svugdje u svijetu do šteta nije došlo zato što se sam potres desio na mjestu gdje se već znalo da se potresi dešavaju već graditelji nisu poštivali lokalne i europske zakone i propise uz očitu podršku korumpirane politike a zbog stjecanja ekstraprofita i djeljenja dobiti od ukradenog materijala putem organizirane prevare. U prevaru je trebalo uključiti cijeli niz stručnjaka i državnih tijela kako bi se brojne kontrolne točke u državnim propisima izbjegle. Posebno se ističe beskrupuloznost prema osiromašenom stanovništvu i braniteljima.