Najveća europska zmija, četveroprugi kravosas, "zmijski car" i trepet tradicijske kulture, krotko je poslužila hrvatskim znanstvenicima da joj istraže bakterije usne školjke.
Kravosas (Elaphe quatuorlineata) nije otrovna zmija, ali bi svojim ugrizom mogla na žrtvu prenijeti zarazu, ističu stručnjaci u novom broju časopisa Veterinarski arhiv, objašnjavajući razloge zbog kojih su istražili sastav bakterijske i gljivične flore njezina ždrijela i nečisnice.
U kolekcijama gmazova zmije su opisane kao sekundarni uzročnici bolesti, pa su se hrvatski veterinari upustili u prvo istraživanje aerobne mikroflore kravosasa iz prirodnog okoliša.
Ako vas ugrize, može vas zaraziti
Oni su tijekom svibnja i lipnja 2013. na otocima Cresu i Olibu uhvatili 20 kravosasa, uzeli im brisove i pustili ih u prirodu na istom mjestu.
Autori mjesta na kojima su pronašli Eskulapove zmije opisuju kao šumu okruženu suhozidima, otvoreni krški krajolik s malo bilja, hrastove šumarke u suhozidima, žbunje sa stijenama itd. a kravosasi su se ondje većinom sunčali i odmarali u hladu, a samo po jedan se skrivao, odnosno bježao od dobronamjernih znanstvenika.
Obrise usne šupljine i kloake analizirali su, kažu, standardnim mikrobiološkim metodama te metodom realtime PCR za dokazivanje bakterija Chlamydia spp.
U uzorcima nisu bile dokazane ni salmonele ni klamidije, no izdvojene su neke bakterije poznate kao mogući patogeni u čovjeka, poput vrsta Aeromonas hydrophila, Escherichia coli, Serratia marcescens i Stenotrophomonas maltophilia. Izdvojene su i neke gljivice, poput vrsta Candida albicans, Aspergillus flavus i Cladosporium sp., ističe se.
Sve u svemu, kravosasi nisu ni izbliza tako opasni kako se nekada mislilo, ali realni rizik od zaraze ipak postoji, zaključak je istraživanja.
To je zmaj!
Etnološka literatura sumnjiči da se iza te zmijetine, koja može narasti do 2,5 metra dužine, kriju vjerovanja o zmaju koja su tjerala strah u kosti negdašnjem pučanstvu.
Kravosac, kraušac, kravarica ili plavi gad, glavni je lik jedne od najstarijih zapisanih legendi, koju je, kažu, prvi put zabilježio sv. Jeronim. Sv. Hilarion je po dolasku u Epidaurum, današnji Cavtat, oko 365. godine, na lomači spalio ogromnu zmiju Boasa, koja je pustošila okolicu, proždirala krupnu i sitnu stoku te napadala pastore i pastirice.
Na tom je mjestu, vjeruje se, napravljena današnja crkva sv. Hilariona u Mlinima u Župi Dubrovačkoj.
Etnolozi su sve donedavna bilježili usmene predaje koje zmaju pridaju zastrašujuće moći. "Ona riče pred nevrijeme, i ne da se viđeti. Može popiti čejade, a najvoli malo dijete", kaže jedna narodna priča zabilježena na Mljetu.
Priča o zmijskom caru i danas sadrži optužbe da on napada stoku, siše kravama mlijeko, itd.
Etnolozi u ritualnom ubojstvu zmaja, vrlo čestom u kršćanstvu, otkrivaju simbol oslobađanja prirodnih bogatstava za ljude, a povezanost priča o zmaju s vremenom, izvorima i stokom, objašnjavaju jasnom vezom sa shvaćanjem boga Velesa u staroslavenskoj mitologiji.
Veles je bog zemlje, voda i podzemlja. Povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Velesova borba s Perunom, u kojoj je vrhovni bog nastojao Velesa "staviti na svoje mjesto", jedan je od najvažnijih mitova u slavenskoj mitologiji.
No ista ona zmija koja je bila strah i trepet ljudske svakodnevice, pa se u Grčkoj omotala oko Eskulapova štapa kao simbol medicine, istraživanjima hrvatskih znanstvenika dobila je pravo mjesto koje joj pripada u stvarnom svijetu. Etnolozi su objasnili pozadinu njezina promicanja u zmijskog cara i zmaja, a prirodnjaci da je to jedna velika, divljenja dostojna, ali ipak – dobroćudna životinja. Zlonamjerni možda dodaju: Kojoj malo smrdi iz usta.
Na slici nije Kravosas vec Glavor.