Veliki korak za čovječanstvo pamti se zauvijek

– Houston, ovdje baza Mir. Orao je sletio – tim je riječima 20. srpnja 1969. godine u 20 sati i 17 minuta po europskom vremenu Neil Armstrong, zapovjednik misije Apollo 11, objavio da je uspješno sletio na površinu Mjeseca, jedinog prirodnog zemljinog satelita. Bio je to jedan od najdojmljivijih događaja 20. stoljeća. Putem malih ekrana pratilo ga je više od pola milijuna ushićenih gledatelja. Svatko tko je tada kod kuće imao televizor pokušavao je u mutnim crno-bijelim siluetama razabrati prve ljude na Mjesecu.

Veličanstvena pustoš

S posebnom pažnjom svaku su etapu svemirske misije Apollo 11 pratili i znanstvenici NASA-e te američki predsjednik Richard M. Nixon. Da će Amerika poslati čovjeka na Mjesec, a potom ga živog i zdravog vratiti na Zemlju, ambiciozno je u govoru održanom 25. svibnja 1961. godine najavio tadašnji predsjednik John F. Kennedy. U trenutku kada je Kennedy održao svoj povijesni govor pred američkim Kongresom Amerikanci su imali svega 15 minuta iskustva u svemirskim letovima. No bilo je važno pokazati Rusima da je Amerika moćnija sila od njih.

Osam godina poslije u misiju spuštanja na Mjesec lansiran je Apollo 11 s tročlanom posadom koju su činili Neil Armstrong (kapetan), Edwin Buzz Aldrin (pilot lunarnog modula) i Michael Collins (pilot komandnog modula).

Letjelica s modulima Eagle i Columbia na put je poslana 16. srpnja 1969. godine. Nakon tri dana leta i 400 tisuća prijeđenih kilometara, Michael Collins ostao je kružiti oko Mjeseca u zapovjednom modulu Columbia, dok su Armstrong i Aldrin prešli u mjesečev modul Orao i počeli završno spuštanje na Mjesec.

Pri samom slijetanju na Mjesec došlo je do nepredviđenih promjena u programu slijetanja, a modulu Orao smanjivala se i količina potrebnog goriva. Ipak, Orao je uspješno sletio na površinu Mjesečeva Mora tišine, što su potvrdili senzori same letjelice, ali i zaposlenici NASA-e zaduženi za kontrolu misije.

Programom misije bilo je predviđeno da astronauti kada slete na Mjesec prvo odspavaju, no zbog uzbuđenosti preskočili su taj dio programa pa su nakon večere odmah krenuli u šetnju.

Spustivši se ljestvama iz kabine modula, Armstrong je prvi zakoračio u sivu prašinu uz glasovitu izjavu: – Ovo je mali korak za čovjeka, ali divovski skok za čovječanstvo. Uskoro mu se pridružio Edwin Buzz Aldrin, opisavši Mjesečevu površinu kao "veličanstvenu pustoš". Njihov hod po površini mjeseca Kennedy nažalost nije doživio jer je ubijen 1963. U jednom od rijetkih intervjua koje je dao po povratku na Zemlju Armstrong je otkrio kako je još kao osnovnoškolac bio fasciniran svijetom letenja te kako je već tada donio odluku da će nekako biti uključen u taj svijet. Želja mu se itekako ostvarila. Armstrong i Aldrin hodali su površinom Mjeseca 2 sata i 19 minuta, prikupili kilograme kamenja (točnije 22 kilograma) i ponovno ušli u Orao da bi se nakon 21 sata boravka na Mjesecu vratili u komandni modul, gdje ih je čekao Michael Collins, “najusamljeniji čovjek na svijetu poslije Adama”. Prethodno su dvojica astronauta na Mjesecu ostavila tragove svog boravka: američku zastavu, spomen na poginulu posadu Apolla 1, te spomen-ploču s tekstom: „Ovdje su ljudi s planeta Zemlje kročili nogom na Mjesec 21. srpnja. Došli smo u miru, u ime cjelokupnog čovječanstva.”

Apollo 11 je svoje povijesno putovanje na Mjesec završio 24. srpnja kada je kapsula s tri astronauta pljusnula u Pacifik. Misija je ukupno trajala 195 sati, 18 minuta i 35 sekundi.

Kada su se vratili na Zemlju, Neil Armstrong, Edgar Buzz Aldrin i Michael Collins dočekani su kao heroji. Tri tjedna proveli su u karanteni, a onda su im pripremljene velike počasti. Predsjednik Nixon osobno ih je odlikovao Predsjedničkom medaljom slobode. Vrlo brzo započela je i njihova turneja po svijetu pod nazivom "Veliki korak". U svega 35 dana posjetili su 22 zemlje među kojima i bivšu Jugoslaviju. Tijekom boravka u Beogradu astronauti su Titu uručili kamen s Mjeseca, a on njima tabakere.

Kada se euforija oko spuštanja na Mjesec malo stišala, svatko je od trojice junaka morao započeti novi život, što s obzirom na planetarnu slavu koju su stekli nije bilo lako.

Armstrong je htio ponovno letjeti u svemir, ali NASA za to nije imala sluha. Dali su mu uredski posao, mjesto zamjenika pomoćnika administratora za aeronautiku u Odjelu za napredna istraživanja i tehnologiju.

Izdržao je jedva godinu dana. Vratio se u rodni Ohio i prihvatio mjesto profesora aeronautike na Sveučilištu Cincinnati. Zajedno sa suprugom kupio je mljekaru te se često povlačio u višemjesečnu izolaciju. Onima koji su ga nazivali Kolumbom modernoga doba odgovarao bi da jedan trenutak vrtoglave slave nikada ne može zamijeniti cijeli život posvećen napredovanju. Preminuo je 2012. u 82. godini život, zbog komplikacija nastalih nakon operacije srca.

Aldrinu je NASA povjerila ulogu PR menadžera, no on se u toj ulozi nije snašao. Htio je ponovno letjeti, no nikako nije uspio uspostaviti visoke standarde pa je gubio samopouzdanje.

U vrlo kratkom roku bio je hospitaliziran zbog depresije i teškog alkoholizma. Po izlaska iz bolnice napisao je memoare, vrlo iskrenu priču o sebi kojom je definitivno ukinuo mit o idealnim, savršenim astronautima. Collins je nakon kratke političke karijere proveo deset godina kao direktor muzeja svemirskih letjelica. Nakon toga okrenuo se privatnom biznisu.

Zašto i kako leprša zastava

Oko slijetanja na Mjesec isprepletene su razne teorije zavjere, a velik broj ljudi i dalje ne vjeruje da su ljudi stvarno kročili na Mjesec.

Oni koji vjeruju u teoriju da je put na Mjesec lažiran najčešće tvrde da je NASA slijetanje na Mjesec snimila u Hollywoodu. Također, tvrdi se da Amerika u doba hladnoga rata nije imala dovoljno novca za tako skupu avanturu pa je lažiranje spuštanja na Mjesec bilo jeftinije.

Da postotak onih koji vjeruju u teoriju zavjere nije zanemariv, pokazale su i brojne ankete prema kojima čak između 8 i 20 posto Amerikanaca vjeruje da je misija Apolla 11 bila lažirana.

Kao jedan od najjačih dokaza za to koristi se zastava koju su astronauti postavili na Mjesecu, a koja na snimkama izgleda kao da vijori, što nije moguće jer na Mjesecu nema atmosfere i zraka.

Teoriju o zastavi bezbroj puta osporili su brojni stručnjaci. NASA je objasnila da je zastava bila složena u tubi te da je efekt vijorenja nastao onaj tren kada su je astronauti izvukli iz tube.

Uz to, kada su je i postavljali, sami su je zatresli, a i sama je zastava bila posebno konstruirana za Mjesec, upravo kako bi izgledalo da je pomiče povjetarac. U teoriju zavjere uklapaju se i nagađanja prema kojima je Vlada SAD-a angažirala poznatog režisera Stanleya Kubricka da im pomogne lažirati prva tri slijetanja. Prošle se godine pojavio i dokumentarac u kojem Kubrick tri dana pred smrt navodno izjavljuje da je njegov najbolji film u stvari bio onaj o spuštanju na Mjesec, koji je producirao zajedno s Vladom SAD-a i NASA-om, a za koji je cijeli svijet mislio da je istina. Vrlo se brzo, međutim, ustanovilo da dokumentarac nije bio autentičan. Komentirajući teorije zavjere, sam je Armstrong jednom rekao: – Ljudi vole teorije zavjere. One su vrlo privlačne. Međutim, mene one nikada nisu zabrinjavale jer sam znao da će jednog dana neko ponovno otići tamo i naći kameru koju sam ostavio – kazao je slavni astronaut.

Prije dva mjeseca, 47 godina nakon slavne misije, dokumenti s detaljnim uputstvima za slijetanje Apolla 11 na Mjesec prodani su na aukciji u Dallasu za 175 tisuća dolara. Dokumenti su bili vlasništvo Edwina Buzza Aldrina, a kupio ih je američki kolekcionar koji je htio ostati anoniman.

>> 'Mali korak za čovjeka' bio je i hladnoratovska pobjeda Amerikanaca

>> Fantastični prizori povijesnog događaja: 45 godina od slijetanja na Mjesec