Manje mesa, više bilja – to bi snizilo količinu stakleničkih plinova

Klimatske promjene ne izlaze iz fokusa svjetskih medija. Uz uobičajene vijesti o požarima, a posljednje su o vatri u Sibiru i na Arktiku, jučer je izišla nova studija o globalnom zagrijavanju i njegovu utjecaju na tlo. Ujedinjeni Narodi naručili su je od Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), tijela u kojem surađuju znanstvenici iz većine svjetskih zemalja. Dr. sc. Ivan Guettler, voditelj Odjela za klimatsko modeliranje, praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju DHMZ-a, smatra da je riječ o vrlo važnom izvješću koje još jednom podvlači potrebu zadržavanja zagrijavanja Zemlje na 1,5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Požari i izumiranje vrsta

– U njoj se ističe da se Zemlja od početka industrijske revolucije prije više od stotinu godina zagrijala za 1,1 stupnjeva, no kada se pogleda prosjek bez vodenih površina, onda vidimo da se kopnena područja zagrijavaju 50 posto više. Stvar je u tome da voda bolje apsorbira toplinu, a njezin izvor je i transport vlažnog zraka prema kopnu koje se onda dodatno zagrije – kaže dr. Guettler, koji ističe vrlo očite situacije s kojima bismo se mogli susresti zbog tog trenda.

– Mogućnost požara bit će veća, na nekim područjima neće više biti moguće uzgajati tradicionalne kulture, a sve će utjecati i na bioraznolikost, odnosno nestanak nekih biljnih i životinjskih vrsta – kaže.

Kako izvještaj donosi, rješenje situacije globalnog zagrijavanja manja je konzumacija mesa, odnosno povećanje udjela bilja u ljudskoj prehrani. Procjena je da bi se do 2050. godine promjenom prehrane na razini čovječanstva moglo osloboditi milijune četvornih kilometara tla te smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za osam milijardi tona godišnje. Ljudi danas koriste 72 posto nezaleđenog tla za proizvodnju hrane, odjeće i ostalog potrebnog za rastuće stanovništvo planeta. Istodobno, poljoprivreda, šumarstvo i druge djelatnosti odgovorne su gotovo za četvrtinu emisija stakleničkih plinova. Oko polovice emisije metana dolazi od stoke i polja riže, dok deforestacija i smanjenje tresetišta uzrokuju daljnji rast emisija ugljika. No i intenziviranje obrade zemlje također je povećalo eroziju tla te smanjilo količinu organskog materijala.

– Sve projekcije za Hrvatsku za sljedećih nekoliko desetljeća pokazuju da će 2050. biti puno manje oborina, a temperatura zraka bit će puno viša. Posljedično, i temperatura tla će biti viša. Dodatan je problem u Hrvatskoj to što smo sagorjeli humus; naša najplodnija tla u Slavoniji koja su ga nekada imala po 4-5 posto danas imaju manje od dva posto humusa. Jedan kilogram humusa može upiti 3-7 litara vode. U sušnim razdobljima vanjska temperatura od 35 stupnjeva u tlu se može podići i na 50. Biljke tada prestaju rasti te dolazi do kuhanja korijena. Izgledno je da ćemo u sljedećih nekoliko desetljeća morati promijeniti kulture koje uzgajamo, nećemo više moći uzgajati kukuruz, soju, suncokret, već kulture otpornije na visoke temperature, poput sudanske trave. Sorte vinove loze koje sada imamo u Dalmaciji uzgajat ćemo u kopnenom dijelu – kaže dr. sc. Darko Znaor, stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu.

Ispaša je O. K., problem je industrija

Njemački Focus u tekstu o utjecaju klimatskih promjena istaknuo je i tzv. water footprint, odnosno ukupnu količinu vode potrebnu za neki proizvod. Primjerice, kilogram govedine “stoji” 15.415 litara.

– Golema je razlika kad su goveda na ispaši, primjerice, kao u našoj Lici, gdje je sve prirodno, i kada imate na okupu tisuće goveda u kakvoj farmi i hranite ih koncentratima. Ondje gdje je stoke nekada bilo, a više je nema, pašnjaci su pretvoreni u šikaru. Prostori gdje stoke ima puno vredniji su jer ondje je na jednom četvornom metru više od 50 različitih vrsta biljaka. Kada se to pretvori u šikaru, bioraznolikost nestaje. Smanjenje stakleničkih plinova smanjenjem konzumacije mesa vrijedi za industrijsko stočarstvo, kada stoka nije na ispaši nego se obilno hrani sojom i ostalim proteinskim krmivima. Stoka koja pase na našem kršu proizvodi malo stakleničkih plinova i tu jednadžba više nije toliko na strani bezmesne dijete. Kalkulacije koje govore o vodi i stakleničkim plinovima treba uzeti u širem kontekstu – kaže dr. Znaor.

Izvještaj navodi i da se mora održati dovoljno plodnog tla kako bi se prehranila rastuća populacija na Zemlji te održala bioraznolikost. Da bi se to omogućilo, mora se zaustaviti deforestacija, odnosno pojačati pošumljavanje. Degradacija tla i širenje pustinja zbog klimatskih promjena prijete dostupnosti hrane, povećavaju siromaštvo i potiču migracije, stoji u izvještaju.