Marin Soljačić, hrvatsko-američki, odnosno, kako sam kaže, svjetski znanstvenik, jer fizika je svjetska disciplina, ostvario je još jedno postignuće. Uz dokaz postojanja Weylovih točki, čija je egzistencija u teoriji dokazana još 1929. godine, Soljačić je s grupom znanstvenika otkrio još jedan dugoročno važan fenomen. Otkriće se, kao i u nekoliko ranijih slučajeva, odnosi na područje svjetlosti.
Efikasniji senzori
– Riječ je o otkriću u fundamentalnoj fizici, što ga čini još prilično dalekim od konkretne primjene, ali bi se jednog dana mogao koristiti u razvoju efikasnijih senzora ili jačih lasera – kaže nam je profesor Soljačić. On smatra kako bi otkrića poput ovog mogla dovesti do stvaranja i deset puta jačih lasera od današnjih.
Njegova je ekipa uspjela stvoriti neuobičajena stanja u nečemu što se zove Diracov konus, a dobio je ime po britanskom znanstveniku iz 20. stoljeća Paulu Diracu koji je za znanost važan zbog nekoliko otkrića, među kojima se ističu pozitroni, a i odmah je nakon Nielsa Bohra razvio opću teorijsku strukturu za kvantnu mehaniku, zbog čega je prozvan i Newtonom 20. stoljeća. Diracov konus osnova je strukture grafena, novog visokoistraživanog materijala koji odlikuje visoka vodljivost, a zapravo je dvodimenzionalna verzija ugljika pa je značajan je jer je njime moguće opisati neke osobine grafena, pri čemu se otkrivaju i neke nove primjene tog materijala u više polja. Dosad se vjerovalo da, kada se dva Diracova konusa dotiču vrhovima, to čine samo u jednoj točki. Soljačić i njegova ekipa dokazali su da se ta točka može razviti u prsten. Zbog toga se materijali mogu učiniti prozirnijima, a svjetlo se može prenositi samo u jednom smjeru. Praktična primjena tih prstenova nije moguća dok se ne smanje gubici svjetlosti koji nastaju zbog upijanja.
Urednici važnih znanstvenih magazina poput Naturea, gdje je rad o Diracovim konusima objavljen, prihvatili su oba Soljačićeva otkrića u istom tjednu, u razmaku od pet dana.
– Zbog toga je to za mene bio odličan tjedan. Ipak, o otkriću vezanom za Diracov konus nisam smio govoriti jer su urednici Naturea na njega stavili embargo i sada ga konačno odlučili objaviti – ističe Marin Soljačić te opisuje postupak kako otkriće postaje relevantnim, odnosno kako dolazi na stranice najvažnijih svjetskih znanstvenih magazina.
Recenzije stručnjaka
– Nakon što znanstvenik pošalje uredniku takvog magazina svoj rad, on procjenjuje zaslužuje li prostor. Ako tako odluči, šalje ga na recenziju nekolicini najjačih znanstvenika iz tog područja koji procjenjuju autentičnost te njegov značaj. Tek tada dobivate mjesto na stranicama magazina kakav je Nature – zaključuje profesor na prestižnom bostonskom Massachusetts Institute of technology.
>> Hrvatski znanstvenik Marin Soljačić potvrdio da Weylove točke uistinu postoje
Ne, Marin Soljačić otkrio je fizikalnu zakonitost na osnovu koje bi se trebao iznaći način za izradu jačeg lasera.