Amerikanci pišu o Hrvatu kojeg slavi cijeli svijet, a kod nas je zaboravljen

Jedan je hrvatski znanstvenik opet dospio u fokus javnosti. U novom broju časopisa Physics Today, službenom izdanju Američkog instituta za fiziku, izašao je tekst autora Marka Maslina pod naslovom Tying celestial mechanics to Earth’s ice ages, slobodno prevedeno kao Povezivanje nebeske mehanike sa Zemljinim ledenim dobima. Glavna je to tema ovog uglednog magazina američke institucije.

Zatim je u časopisu Science Advances izašao rad u kojem se dokazuje kako je Zemlja imala varijacija u svojoj orbiti koje su imale utjecaja na pojavu ledenih doba i njihov završetak u zadnjih 66 milijuna godina. Ali isto tako da je za rast razine mora u posljednjih 120 godina odgovoran čovjek, a ne varijacije u orbitiranju Zemlje oko Sunca. Teorija kojom se tumači pojava ledenih doba kao posljedice Zemljinih astronomskih gibanja nazivamo Milankovićevim ciklusima. Taj se pojam sve češće, kao što vidimo, čuje u znanstvenim i klimatološkim krugovima. A ime je ta teorija dobila po hrvatskom znanstveniku Milutinu Milankoviću, rođenom u Dalju kod Osijeka 1879. godine. Svojim je radom trajno zadužio meteorološke i druge znanstvene krugove te je danas njegov rad jedan od najcjenjenijih u znanstvenim krugovima. On je u svoje proračune uvrstio tri astronomska ciklusa koji se ,zajedno promatrano, nazivaju njegovim imenom. Ustanovio je osnovni period od približno 100.000 godina i sekundarne periode od približno 400.000 i 125.000 godina, u kojima zbog promjene ekscentriciteta Zemljine putanje nastaju značajne promjene primljene količine Sunčeva zračenja.

Sunčeva energija i Zemlja

Po njemu su nazvani krateri na Mjesecu i Marsu (Milankovic) i planetoid (1605 Milankovitch). Milankovićevu knjigu u kojoj je prvi put u cijelosti iznesena teorija o ciklusima recenzirao je nitko drugi nego Andrija Mohorovičić čiji je Milanković bio bliski suradnik. U njegovu čast u njegovoj rodnoj kući u Dalju otvoren je znanstveni edukacijski centar. UNESCO je 2009. godinu proglasio njegovom, a Google će možda opet njegov skorašnji rođendan obilježiti nekom simbolikom na tražilici. Na hrvatski je 2008. prevedena njegova knjiga “Astronomska teorija klimatskih promjena i njena primjena u geofizici” koju su recenzirali naš sugovornik u ovom tekstu te još jedan izvrsni naš znanstvenik, fizičar dr. sc. Bojan Vršnak. Oba se ova članka, dakle, bave Milankovićevim ciklusima, pogotovo onaj u Physics Today gdje se radi o pregledu Milankovićeva rada s osvrtom na novo doba u kojem su jedan od glavnih problema klimatske promjene. U tumačenju Milankovićevih ciklusa pomogao nam je, dakle, dr. sc. Krešo Pandžić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda.

– Članak kao i njegov popularni prikaz svakako je zanimljiv i dovodi u kontekst recentno “antropegeno” globalno zatopljenje i dizanje mora s utjecajem promjena elemenata gibanja zemlje u geološkoj prošlosti unatrag 66 milijuna godina do danas. Takav pristup mogao bi biti sve češći bez previše “spekulacija”. Naravno, tema je ekstremno složena, često rezultati nesavršeni, komentirao je članak u Science Advances dr. Pandžić. Znatno je ekstenzivniji tekst u Physics Today.

– Postoji puno literature o Milankovićevoj astronomskoj teoriji smjene ledenih i međuledenih doba, to jest globalnih klimatskih promjena u geološkoj prošlosti. Američki časopis objavljuje mogući utjecaj antropogenog porasta koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi ne samo na porast globalne temperature na Zemlji nego i na efekte koji proizvode Milankovićevi “prirodni” ciklusi koji su vezani za promjene elemenata gibanja Zemlje s različitim približnim periodima: 96.000 godina – promjena oblika Zemljine putanje gibanja oko Sunca, 41.000 godina – promjena nagiba Zemljine osi vrtnje u odnosu na ravninu Zemljine putanje gibanja oko Sunca i 21.000 godina – precesije osi rotacije Zemlje koja mijenja orijentaciju osi vrtnje Zemlje, slično rotaciji zvrka zakretnom silom u polju sile Zemljine teže. Sve tri promjene elemenata gibanja Zemlje skupno uvjetuju promjene dozračenja Sunčeve energije na Zemlju, tumači dr. Pandžić.

Teško predvidjeti posljedice

Buduća ledena doba ovise o djelovanju elemenata gibanja Zemlje i koncentraciji antropogenih stakleničkih plinova za vrijeme idućih 100 tisuća godina.

– U slučaju da je koncentracija CO2 300 ppm, onda bi manje izraženo ledeno doba nastupilo za 20-ak tisuća, jače nakon 60-ak tisuća godina kao i nakon toga oko 100 tisuća godina. Međutim, za scenarije veće koncentracije CO2 ekvivalenta od oko 400 ppm, morska bi razina znatno pala tek nakon oko 60 tisuća godina. Na taj način bi antropogeni utjecaj na povećanje ekvivalenta CO2 “poništio” očekivano zahlađenje zbog promjene elemenata gibanja Zemlje za 20 tisuća godina od danas, objašnjava znanstvenik s DHMZ-a. Kao i uvijek, temeljno je pitanje jesmo li kao ljudska rasa ipak poremetili prirodu, odnosno koliko su današnje klimatske promjene doista plod čovjekova djelovanja.

– Na prvi pogled može izgledati da je smanjenje jačine ledenog doba pozitivno jer je toplina važna za život na Zemlji. Međutim, opasnost leži u tome što je teško predvidjeti sve posljedice ljudskog djelovanja na klimu. Na primjer, recentno globalno zatopljenje, uzrokovano djelovanjem čovjeka, znatno je brže nego u slučaju smjene ledenih i međuledenih doba koje su se događale u geološkoj prošlosti. U potonjem slučaju je tako za živa bića bilo više vremena za prilagodbu na nove uvjete iako su i prirodne promjene izgleda znatno utjecale na živi svijet pa i ljudsku vrstu iziskujući vjerojatno masovne seobe stanovništva, kaže dr. Pandžić. Milutin Milanković je, nakon školovanja u Dalju, Osijeku i Beču, veći dio svojeg života proveo u Beogradu gdje je i umro te je pokopan 1958. godine. No, 1966. tijelo mu je ekshumirano i premješteno u Dalj prema njegovoj posljednjoj želji.