Prema agenciji NASA, Milutin Milanković jedan je od 15 najvažnijih znanstvenika svih vremena koji su se bavili planetom Zemljom. Njemu u čast po jedan krater na Mjesecu i Marsu te jedan planetoid nose njegovo ime. Klimatolog, astronom, geofizičar, matematičar, građevinar, sveučilišni profesor, književnik... – sve je to bio Milutin Milanković. Rođen je 1879. u Dalju, mjestu nadomak Osijeku, a njegova je rodna kuća danas kulturni i znanstveni centar s fascinantnim postavom koji, primjerice, na suvremen način približava laicima, pa i djeci, teorije o ledenom dobu.
Taj se centar proljetos na dodjeli nagrada Suncokret ruralnog turizma Hrvatske ovjenčao zlatnom poveljom u kategoriji ruralnih turističkih projekata. Šetnja njime put je kroz život i djelo tog znanstvenika svjetskoga glasa, o kojemu se, zvuči nevjerojatno, u našoj široj javnosti malo zna.
Krunu manje od kancelara
Milanković nije išao redovnu osnovnu školu, obrazovao se kod kuće do svoje desete godine, uz privatne učitelje i guvernante. Iz bogate je obitelji, čiji se posjed prostirao na stotinu jutara oranica, voćnjaka i vinograda, bila je tu i ciglana, bogata knjižnica, a da im je obrazovanje bilo vrlo važno, svjedoči podatak kako su već u 18. stoljeću slali svoju djecu na školovanje u Beč i Budimpeštu. Njegov predak Milanko, po kojem su i dobili prezime, bio je trgovac konjima.
Kuća u kojoj je rođen Milutin strateški je pozicionirana tik uz Dunav, kojim je sredinom 19. stoljeća tekao sav promet jer Dalj nije imao prugu. Kada je sagrađena željeznica, trgovina brodovima je oslabila pa se Milutinov otac prebacio na vinarstvo i iskopao podrum dug 28 metara.
– Milutin Milanković uspio je tijekom svojeg života i školovanja potrošiti sve što su njegovi preci stekli i zaradili. Kada je posljednji put bio u Dalju, otišao je na groblje ispričati se zbog toga svojim precima, ali rekao je i da, ako imovina može biti drugog oblika, on sigurno neće biti sirotinja. Bio je svjestan da je napravio nešto što će trajanjem nadmašiti sve materijalno – počinje Đorđe Nešić, viši stručni suradnik za društvene djelatnosti u općini Erdut te volonterski ravnatelj Kulturnog i znanstvenog centra "Milutin Milanković". Inače, Milankovićeva rodna kuća obnovljena je zajedničkim inicijalnim ulaganjem hrvatske i srbijanske vlade, prije 15-ak godina, a o njoj se brine Općina Erdut.
– Silno je bio vezan za Dunav, odrastao je na rijeci, tu je prvi put vidio zvjezdano nebo, čuo kreket žaba, dakle arhetipske slike i zvukove koji su ga vjerojatno usmjerili da jednog dana postane astronom. Prošao je lijepe zemlje, Francusku, Italiju, Švicarsku, Njemačku, no isticao je da mu je najljepši prizor kada dođe doma, razgrne šiblje bagrema i pogled mu pukne na Dunav i bačku ravnicu s druge strane. Pravi je podunavski čovjek: rođen je u Dalju na Dunavu, studirao u Beču na Dunavu, Prvi svjetski rat proveo je u kućnom pritvoru u Budimpešti, također na Dunavu, i s prozora svog sveučilišnog kabineta u Beogradu gledao je Dunav. Zapisao je, stoga, kako mu je čitav život prošao pokraj velike rijeke – nastavlja Nešić.
Bio je boležljiv dječak pa su ga roditelji pokušali ojačati gimnastikom, no on je na prvom treningu slomio ruku. Nakon školovanja kod kuće polagao je prva četiri razreda da bi mogao upisati Realnu gimnaziju u Osijeku. No budući genijalni matematičar iz svih je predmeta imao petice – osim iz računa, uz koji stoji ocjena vrlo dobar. Kako je Milanković bio sin veleposjednika, očekivalo se da će studirati poljoprivredu i preuzeti daljsko imanje.
No imao je sreću što je gimnazijski profesor i ujedno razrednik, poznati matematičar i akademik Vladimir Varićak, prepoznao njegov matematički talent i uputio ga u Beč na visoku tehničku školu. Postao je inženjer građevine 1902., a doktorirao je 1904. i zaposlio se u jednoj bečkoj građevinskoj tvrtki kao matematičar statičar. Taman se tada pojavljuje armirani beton u gradnji pa je prijavio šest patenata na tom polju. Živi jako dobro, ima svega jednu krunu manju plaću od tadašnjeg austrougarskog kancelara, ali neprestano je na terenu pa sanja o poslu sveučilišnog profesora.
Stiže mu 1909. poziv iz Beograda da preuzme mjesto profesora primijenjene matematike, koja je u sebi uključivala i nebesku dinamiku, kako se tada zvala astronomija. Napušta Beč i dolazi u Beograd na deset puta manju plaću. Svjestan je pak kako će mu to omogućiti da se bavi znanošću.
U bračnu luku uplovio je 1914. i vraća se iz Beča u Beograd dva tjedna uoči sarajevskog atentata. No medeni mjesec skrenuo je u potpuno neplaniranom smjeru. Majka mu je bila živa pa je htio odvesti suprugu u Dalj, sjeli su na brod i stigli u Slavoniju, u kojoj ih je zatekla objava rata. Budući da je pri prelasku na beogradsko sveučilište uzeo srbijansko državljanstvo, Milankovića uhićuju kao stranog državljanina i vode u zatvor u Osijeku, a potom u logore u Turnju te u Nežider. Europski profesori zauzeli su se za njega pa je premješten u kućni pritvor u Budimpešti, gdje mu se pridružuje supruga i rađa sin Vasilije. Napravio je tamo i važan iskorak u svojoj teoriji klime.
– Anegdotalno je da je on u srpnju te 1914. zapravo krenuo na medeni mjesec, a vratit će se s njega 1919., kada budu potpisani svi mirovni sporazumi, istim brodom kojim se i zaputio na svadbeno putovanje – otkriva naš sugovornik.
Milanković se temeljito pripremao za bavljenje znanošću pa je uočio, kaže Nešić, kako znanost ne može riješiti tajnu zašto se mijenja klima na Zemlji, zašto nastaju ledena doba.
Crvena biljarska kugla
– Znanstvenici su se, naime, sporili oko uzroka, prevladavao je stav da su uzroci geocentrične prirode, dakle potresi, erupcije vulkana, udari asteroida... Milanković je ustao sam protiv svih i stvorio svoju matematičku teoriju klime, kojom je utvrdio da se Zemlja neminovno pokorava svemirskim zakonima koji joj ne dopuštaju da se pravilno kreće ni oko svoje osi, ni oko Sunca, nego se klati, ljulja i ta njezina ljuljanja uvode je u promjene klime i ledena doba – objašnjava.
Po tome, idemo ponovno prema ledenom dobu, negdje smo na sredini. Atraktivni prikazi Zemlje u ledenom dobu danas se simultano vrte u Centru u rodnoj kući, a tik do njih su i hologrami izumrlih mamuta i sabljozube mačke.
Milanković je preminuo 1958. a da nije dočekao potvrdu svoje matematičke teorije klime. Dokazana je pak u velikom klimatskom projektu 1970-ih, kada su znanstvenici bušili dno Indijskog oceana. Njezina ispravnost potvrđena je i u važnom pothvatu na Antarktiku, kada su ruski i francuski znanstvenici punih deset godina bušili sloj leda debeo 3,7 kilometara i promjera 10 centimetara, počevši od 1980. Otišli su tako 420.000 godina u prošlost.
– Milanković je tvorac i dosad najpreciznijeg kalendara koji se najviše približio svemirskom vremenu kruženja Zemlje oko Sunca. Izradio je kalendar koji će zahtijevati korekciju tek za 30-40 tisuća godina. Njegov kalendar žuri samo dvije sekunde, a bavio se njime nepunih mjesec dana – govori nam ravnatelj Centra. Teorijom pomicanja polova bavio se pak nekoliko mjeseci.
Izuzetno pedantan, Milanković je iza sebe ostavio opsežne i precizne memoare s opisima kuće, dvorišta, drveća i bilja, po kojima se rekonstruirala rodna mu kuća pa je dvorište ponovno popločano ciglama, rastu kesteni, lipe, jorgovani... Stoji tamo i crni bor zasađen kada je Milanković rođen. Kuća je spomenik kulture još od 1979., no zub vremena bio ju je znatno nagrizao.
Kako je Centar edukativan, u dvorište su ugrađene dvije meteorološke stanice i mali astronomski opservatorij s četiri teleskopa, od kojih su dva pogodna za promatranje čak i dubokog svemira.
Pred rodnom kućom začetak je budućeg Milankovićeva planetarija, stoji tamo Venera, a ostali planeti bit će rasprostranjeni po dvorištu, no taj je projekt nakratko zaustavila pandemija.
– Kada bude gotov, 40 minuta trajat će šetnja kroz Sunčev sustav. Ponavljamo tako Milankovićevu priču jer je zapisao kako je sam sebi pravio planetarij u dvorištu. Crvena biljarska kugla služila mu je kao Sunce, pozicionirao ju je ispod sjenice, a ostale je planete uz pomoć perli, dugmadi i klikera razapinjao uokolo kako bi mogao uočavati odnose među njima – zaključuje.