Bude li sve išlo po planu multimilijardera i inovatora Elona Muska, ljudi će 2024. godine početi osvajati Mars.
Musk je svoj plan izložio u petak na Međunarodnome aeronautičkom kongresu u Adelaideu, gdje je objavio razvoj nove rakete i svemirskog broda radnog naziva BFR (engleski akronim za veliku j..enu raketu) koja bi na Mars mogla ponijeti 120 doseljenika.
Rekao je da njegova kompanija SpaceX 2022. na Mars planirao spustiti dva teretna broda kako bi ondje položili uređaje za energetsko napajanje i održavanje života.
"Ovo nije lapsus", rekao je Musk spominjući datume realizacije svojih planova.
Putovanje do Marsa sada otprilike traje osam mjeseci.
Dvije godine nakon teretnih, na Mars bi trebali stići putnički svemirski brodovi. "Od tada bi naselje na Marsu samo trebalo rasti", rekao je Musk pred 3000 sudionika konferencije.
Tvrdi kako bi njegova BFR raketa mogla servisirati i Međunarodnu svemirsku postaju i za budući projekt osnivanja sela na Mjesecu.
"Budućnost je mnogo uzbudljivija i zanimljivija ako se ponašamo kao višeplanetarna vrsta", kazao je.
Raketa o kojoj govori bit će visoka 100 metara, imat će 31 motor i kapacitet za više od četiri tone tereta. Svemirski brod bi imao 48 metara i 40 putničkih kabina, a u svaku bi moglo stati troje ljudi.
SpaceX planira početi graditi prvi svemirski brod iduće godine, a troškove će sniziti korištenjem 'rabljenih' dijelova i unapređenjem tehnologije. "Bilo bi stvarno suludo izgraditi te sofisticirane rakete za jednokratnu upotrebu", rekao je.
Musk je dodao da se njegova tehnologija može prilagoditi i za prijevoz na Zemlji. Pošto bi BFR mogao letjeti brzinom i do 27.000 km/h na sat, to bi značilo da bi se s jednog kraja svijeta na drugi stizalo za pola sata.
Znanstvenici koji su slušali Muska komentirali su poslije da je Muskov plan ambiciozan, ali izvediv. "Znanost koja stoji iza projekta je realna. Ono što je stvari kod nas činilo nerealnima bila je politika, odnosno nedostatak volje da se investira u svemir", kazao je profesor Charley Lineweaver s Australskog nacionalnog sveučilišta.
Živi bili pa vidjeli. Na početku se govorilo kako je to jednosmjeran put, ako je to istina tada se ne smije dozvoliti realizaciju projekta, bez obzira na želje pojedinih kandidata za let - u stvari frikova koji bi vrlo brzo požalili svoju odluku. Ako postoji stalan servis u smislu recimo dva puta godišnje dopreme sirovina i repromaterijala, te zaluha sa Zemlje i vraćanje natrag onih koji su se precijenili pa mislili da mogu, onda O.K., tko voli neka izvoli. Ovo je privatna tvrtka i gdje može gledat će da uštedi na materijalu. Stoga je potreban rigorozan nadzor Međunarodne svemirske agencije kako štednja ne bi ugrozila misiju i živote putnika. Ali, svakako treba pozdraviti namjeru, to je zbilja veliki cilj.