NASA je objavila slike svojeg eksperimentalnog zrakoplova X-57 Maxwell s motorima na krilima. A kada je nešto označeno s ‘X’, onda se zna da je riječ o eksperimentalnoj letjelici koja nužno ne mora doseći i samu eksploataciju, odnosno proizvodnju. No, sudeći prema svemu, s Maxwellom NASA misli vrlo ozbiljno; formirana je i internetska stranica s vrlo detaljnim prikazom programa X koji traje još od polovice prošlog stoljeća, njegovim najvećim dostignućima pa tako i prikazom projekta X-57.
Tako je i jasno naznačen smisao projekta: postići tehnologijom u cijelosti električnog pogona let koji je čišći, tiši i održiviji od danas postojećih. I NASA, kao i mnogi drugi danas, smatra da je pogon na struju efikasniji i pouzdaniji, ali i fleksibilniji u smislu da se može razmještati na različite načine kako bi mu se još i poboljšala efikasnost. Sve je američka svemirska agencija izrazila i u novcu pa se tako u jednostavnoj tablici navodi kako je prosječan trošak sata rada konvencionalnog avionskog motora 440 dolara, dok je kod električnog pogona to 275 dolara. Također, prosječna potrošnja goriva konvencionalnog zrakoplova je 200 dolara po satu, dok je kod “strujaša” tek 35 dolara uz napomenu kako zrakoplovi koriste “olovno” gorivo koje je dvostruko skuplje od goriva za cestovna vozila. Na potrošnju goriva otpada 45 posto troškova za sat eksploatacije konvencionalnog zrakoplova, dok je kod novog NASA-ina zrakoplova na struju taj postotak devet posto.
Međutim, postoje i neki nedostaci pa tako agencija navodi kako električni motori koji se koriste na ovom prototipu jesu manji, tiši i lakši od konvencionalnih klipnih motora pa je zato na X-57 ugrađeno 14 električnih motora umjesto dva konvencionalna koja bi inače pogonila taj zrakoplov. Ovdje treba reći kako se zapravo radi o modificiranom Tecnamu P2006T, zrakoplovu talijanske proizvodnje koji je ime dobio po slavnom znanstveniku.
James Clerk Maxwell bio je škotski fizičar iz 19. stoljeća zaslužan za dostignuća u području elektromagnetizma, koji je prokrčio put Einsteinovoj teoriji relativnosti i Planckovim teorijama kvantne mehanike. Na slikama se vidi kako zrakoplov na vrhovima krila ima po jedan veliki motor, a ispod krila stoji 12 manjih električnih motora sa sklopivim propelerima. Takvim rasporedom osigurava se i dovoljno uzgona pri kojem avion nastavlja letjeti i pri manjim brzinama. Za napajanje se koriste ponovo punjive litij-ionske baterije kojima se napajaju zapravo svi nosivi gadgeti na struju, od smartfona do laptopa. Te baterije raspoređene su u dva kućišta smještena u kabini, svaki od baterijskih paketa mase je oko 200 kg, a isporučuju 23 kWh energije svaki.
Dva veća motora snage su 60 kW svaki, imaju propelere promjera metar i pol, dok je 12 manjih snage 10,5 kW, promjera su 60 centimetara, ali i vrlo lagani – imaju manje od 7 kg, dok dva veća teže 53 kg svaki. Ta motorna grupa omogućuje da Maxwell krstari brzinom od nešto manje od 280 km/h na visini od 2500 metara. Avion težine tek 1400 kg može letjeti na maksimalnoj visini od 4500 metara. NASA je taj sustav nazvala LEAPTech ili Leading Edge Asynchronous Propeller Technology, a on je prije primjene na zrakoplovu testiran na posebno pripremljenom kamionu na suhoj visoravni Rogers koja se nalazi u sklopu zrakoplovne baze Edwards u Kaliforniji.
Ispostavilo se da takva konfiguracija daje dovoljno snage za siguran let. Kao i obično, NASA je električni zrakoplov razvila u suradnji s dvije specijalizirane kalifornijske tvrtke. Ono što će sigurno biti tema isto je ono što je tema i kod električnih automobila, a to je – doseg.