Američka svemirska agencija NASA ponovo je podigla javnost na noge najavljujući otkrića povezana s oceanima na Saturnu. Nekoliko dana prije jučerašnje konferencije za novinare u javnost se probila informacija da se radi o zaključku dobivenom temeljem uzoraka koje je prikupila sonda Cassini.
Uz umjetničke impresije
Ta sonda, koja će svoj gotovo 20-godišnji put završiti na jesen udaranjem u površinu Saturna, dala je ključne spoznaje o tom planetu i njegovim mjesecima. Vijest se, barem prema tim prvim informacijama, odnosila na Saturnov mjesec Enceladus za koji je još prije utvrđeno da je prekriven ledom, ispod kojeg su oceani. Sada je NASA trebala predstaviti novi nalaz prema kojem se u pojedinim područjima tih oceana događaju procesi koji rezultiraju stvaranjem metana. To njezini znanstvenici zaključuju prema količini vodika u oblacima koji se stvaraju iznad Enceladusova južnog pola. Ona je znatno veća od očekivane pa se tako može zaključiti da su hidrotermalni procesi konstantni pa tako ocean ispod Enceladusove površine uzajamno djeluje sa stijenama i organskim spojevima. Da se ne radi o procesu koji stalno proizvodi vodik, njegovi nivoi ne bi bili ništa neobično. I tako NASA tvrdi kako je došla do zaključka da u Enceladusovu oceanu postoje zone gdje može biti života, vrlo slične onima na Zemlji. Ne tvrdi da ondje život postoji, nego da ga možda može biti, odnosno da postoje neke osnovne pretpostavke za njegovo održavanje.
Bilo bi to već treće veliko otkriće vezano za svemir u posljednjih godinu dana. Modus operandi je uvijek isti: najavljuje se spektakularna konferencija, sve se drži u tajnosti, a onda ide objava popraćena atraktivnim vizualima. No, to nisu autentični prizori nego umjetničke impresije kako bi to otkriće trebalo izgledati. I nikada se ništa eksplicitno ne tvrdi nego se samo ističe kako postoji ozbiljna mogućnost da nešto jest.
Sjećamo se ljeta prošle godine i otkrića Zemlji najbližeg egzoplaneta Proxime b. Europski južni opservatorij čije je to otkriće bilo, za to tijelo udaljeno četiri i pol svjetlosne godine od našeg planeta tada je, doduše malo prenaglašeno, dalo za naslutiti kako bi se možda moglo raditi o nebeskom tijelu pogodnom za život. Zaigralo se tako novinarskom maštom prenesenom na čitatelje i dopuštalo da se pomisli kako je riječ o drugoj Zemlji. Nedugo zatim izlazi nova studija koju potpisuju NASA-ini znanstvenici u kojoj se utvrđuje kako je jako teško da na Proximi b ima života ili uvjeta za njegovo održanje.
A onda je najpoznatija svemirska agencija praktično odmah nakon te studije prema kojoj na Proximi b ne može biti života objavila novu senzaciju: detekciju sustava TRAPPIST-1 koji se sastoji od sedam planeta od kojih su barem tri naseljiva. I opet, tek prije desetak dana dolaze novi podaci prema kojima planeti tog sustava udaljenog 39 svjetlosnih godina od Zemlje također nisu baš gostoljubivi. Analiza podataka sa svemirskog teleskopa Kepler naznačila je da je TRAPPIST-1 izložen čestim bljeskovima svojeg sunca koje sedam planeta pogađa magnetskim olujama sto do čak 10.000 puta jačima nego što su najsnažnije takve oluje koje pogađaju Zemlju. Zaključuje se kako bi te pojave poremetile bilo kakvu atmosferu na tim planetima te bi tako bio onemogućen razvoj bilo kakvog života na njima.
I NASA-i treba novac
Najjača takva oluja koja je pogodila Zemlju dogodila se 1859. godine. Znanstvenici drže da bi u slučaju da se ponovi danas poprilično poremetila život na Zemlji a možda ga čak u dobroj mjeri i uništila. No, ima i dobro potkrijepljenih mišljenja da se možda radi o životu za čiju održivost i nije potrebna atmosfera poput ove na Zemlji. Za neke bi oblike života i ovo što je sada na tim planetima bilo bi dovoljno, za neke druge sasvim sigurno ne. No, u svakom slučaju, mi, barem ovakvi kakvi jesmo danas, na tim svemirskim lokacijama nemamo što tražiti, uvjeta za naš održivi život ondje nema. Sve to izgleda kao grčevita utrka za svemirskim otkrićima.
Je li čudno da se NASA, agencija slavne prošlosti i globalnog ugleda, u to upušta? Čini se da ne, razlog je vrlo jednostavan, i NASA-i treba novca, tim više što joj je Donald Trump smanjio budžet. Iako samo za 0,8 posto, to je dovoljno da moraju odustati od nekih prije planiranih programa. Ipak, novi je američki predsjednik zagrijan za put na Mars s posadom i to je osnovni razlog zašto budžet nije još manji, kada se zna da je Savezna agencija za klimu pretrpjela smanjenje od čak 31 posto. U NASA-i su očito malo pametniji od “klimaša” pa redovito pumpaju ambiciju osvajanja svemira, makar ona bila potkrijepljena tek indicijama, a ne čvrstim dokazima. Jer, kako smo i svaki put pišući o NASA-inim otkrićima upozoravali: dok čovjek svojim očima ne vidi, realno ne znamo što je na otkrivenim planetima
>> Asteroid širok 1 km juri prema Zemlji – proći će najbliže u zadnjih 400 godina
>> Splićanka u NASA-i zaslužna za otkriće izgubljene letjelice u Mjesečevoj orbiti
Brinu se za svoj proračun pred Trumpom.