Englez Jon Gopsill šetao se obalom Stolforda u engleskoj pokrajini Somerset sa svoja dva psa, Poppy i Samom. U jednom trenutku psi su se oko nečega zadržali. A oko čega bi se psi zadržali ako ne oko kosti, no ispalo je da nije riječ o tek običnoj kosti.
Jon Gopsill, koji je i arheolog amater, tvrdi da je kost nastavak cijelog kostura jednog ihtiosaura, prapovijesne životinje koja je nastanjivala ondašnje oceane. I to prije najmanje 65 milijuna godina.
Ne čini se baš vjerojatnim da su psi nanjušili ovu kost, već prije da su je prepoznali po obliku, barem kao nešto s čime bi se vrijedilo poigrati. I onda se uvidjelo da se radi o prilično sačuvanom kosturu životinje za koju je i struka potvrdila da je doista ihtiosaur. Obala Somerseta pogođena je posljednjih tjedana olujama i one su, po svemu sudeći, bile dovoljne da otkriju ostatke megaživotinje iz doba dinosaura, konkretno iz mitske jure – doba po kojem je ime dobio film Jurski park.
– Često odlazim na plažu prošetati pse, a kada nastupi oseka, onda odem na stijenje jer se oni tamo vole igrati. Bili smo na plaži kada sam vidio tu stvar i pomislio: ‘Što je ovo?’, približio se i pomislio – wow. Shvatio sam da je to nešto sjajno, otkriće vrijedno muzeja, odmah sam znao da sam pronašao nešto posebno. Pomislio sam kako je očito da je riječ o fosiliziranom morskom biću, moguće ihtiosauru – opisuje Jon Gopsill svoje iskustvo za otočke medije dodajući kako je ostao osupnut otkrićem svojih pasa.
– Doista je nevjerojatno da je kostur opstao tako dugo vremena te ostao tamo gdje ga sada svi mogu vidjeti. Imam već zbirku amonita, rebraste spiralne školjke davno izumrlih morskih mekušaca – kaže Gopsill.
Zanimljivo, i sutradan je jedan od pasa svojem gazdi donio kamen za koji se ispostavilo da je također fosil.
– Nisam mogao vjerovati, bilo je čudesno, naučio sam ih što su fosili, ali nisam nikada očekivao da će mi i donijeti jednog. Supruga kaže da je to ipak samo sreća – kaže Englez.
U enciklopedijama se može pronaći definicija da su ihtiosauri rod izumrlih golemih ribolikih gmazova s perajolikim udovima, živjeli su u morima mezozoika, bili dugi do 15 metara. Primjerice, raj za istraživače fosila ihtiosaura je u Njemačkoj, u području mjesta Holzmaden gdje je pronađeno na stotine dobro sačuvanih fosiliziranih kostura.
Neki su ostali sačuvani u pokretu, kod drugih je ostao i fosiliziran plod u utrobi, što bi značilo da su ihtiosauri bili viviparni, odnosno da su plod nosili cijelo vrijeme u tijelu da bi se onda okotio živi mladunac.
Ihtiosaur je kovanica grčkih izraza za ribu i guštera. Nije se radilo o pravom dinosauru, već o morskom reptilu nalik dupinu. Ime mu je dao Charles König iz britanskog muzeja 1818. godine. Bio je sa svoja maksimalno 3,3 metra duljine najmanji od većine svojih prilično brojnih rođaka.