Što se zapravo događa u mozgu tijekom intenzivnih religijskih iskustava? Pitanje je to koje si je postavila grupa znanstvenika s University of Utah School of Medicine, odlučni da dobiju barem dio odgovora na to pitanje.
Izabrani su samo mormoni
Naravno, nisu bili prvi, jer do danas je više puta istraživano koja se područja mozga aktiviraju pri religijskim iskustvima za koja vjernici drže da su duhovna, božanska ili transcendentalna. No, ovo najnovije istraživanje je dokazalo kako religiozna iskustva podražavaju mozak na vrlo sličan način kao i kod ljubavi, bilo romantične ili roditeljske, ali i seksa, kockanja, uživanja droga ili glazbe.
No, utaški su znanstvenici u prednosti u odnosu na prethodnike, na raspolaganju su im modernije tehnologije. Upravo bi one morale dovesti do odgovora na ovakva, ali i brojna druga pitanja. Ciljanu su grupu znanstvenici predvođeni dr. Jeffom Andersonom dobili jednostavnom objavom studije i njezinih ciljeva.
Javilo se 44-ero ljudi, izabrano ih je 19, odreda mormona, 12 muškaraca i sedam žena, u dobi između 24 i 31 godinu. Namjera je bila odrediti koje su mreže mozga uključene u manifestaciju duhovnih osjećaja u grupi ljudi tako da se postigne “osjećaj produhovljenosti”. Upravo zbog toga za istraživanje su izabrani mormoni, oni važne životne odluke donose utemeljene na takvim osjećajima i shvaćaju ih kao potvrdu doktrinarnih principa te ih gledaju kao primaran način komunikacije s božanskim.
Mozgove Mormona znanstvenici su skenirali funkcionalnom magnetnom rezonancom dok su ispunjavali određene zadatke. Oni su gledali filmove vjerskog sadržaja, slušali vjerske citate, značajne rečenice svjetskih i mormonskih vjerskih vođa, pasuse iz Knjige mormona nakon čega bi im se postavljalo pitanje ‘Osjećate li se produhovljeno?’. Opisivali su osjećaje mira i fizički osjećaj topline, ali nerijetko bi na kraju skeniranja bili i u suzama.
Kraj istraživanja u suzama
– Autori članka nadopunjuju slična prethodna istraživanja koja se bave neuralnim mehanizmima koji stoje u podlozi intenzivnih vjerskih i duhovnih iskustava. Primijenjenom tehnikom moguće je identificirati regije mozga koje su pojačano aktivne u određenom trenutku. Rezultati su pokazali da se nekoliko regija mozga pojačano aktiviralo neposredno prije nego su ispitanici izvijestili da osjećaju religiozno iskustvo koje su identificirali kao “osjećaj Duha” i koje smatraju središnjim događajem u svojoj duhovnoj posvećenosti.
Konkretno, pojačana aktivnost opažena je u prislanjajućoj jezgri (nucleus accumbens) te u ventromedijalnom prefrontalnom korteksu i frontalnim regijama uključenima u funkcije pažnje – kaže dr. sc. Jasminka Štefulj iz Laboratorija za neurokemiju i molekularnu neurobiologiju Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
– Prislanjajuća jezgra dio je tzv. sustava nagrade koji igra važnu ulogu u održavanja života jedinke i produžetku života vrste osiguravajući osjećaj ugode kod ponašanja koja tome vode, primjerice kod hranjenja i pijenja, bijega, borbe, spolnog ponašanja. Pojačana aktivnost prislanjajuće jezgre bilježi se tako kod majčinskog ponašanja, kao i kod percepcije emocionalno ugodnih slika. Ovaj sustav također igra važnu ulogu u mehanizmima stvaranja ovisnosti. Autori predlažu da bi daljnja istraživanja u ovom smjeru mogla pomoći boljem razumijevanju mehanizama održavanja religijskih vjerovanja kao i stvaranja privrženosti vjerskim vođama – kaže dr. Štefulj.
Dr. Anderson ističe kako nije moguće tvrditi da bi se isti rezultati dobili i kod pripadnika drugih religija. Ima istraživanja koja sugeriraju kako mozak pripadnika istočnih religija sasvim drugačije reagira na slične podražaje, no istraživanja poput ovog rijetko su provođena.