Imamo dinosaura teškog 1300 kilograma i dugačkog šest metara koji je, da se slikovito izrazim, bio građen poput tenka jer mu se na leđima nalazio debeli oklop iz kojeg je raslo na desetke oštrih bodlji. Moji kolege i ja dugo smo mislili da takvoj životinji zbog njezine veličine i građe grabežljivci ne mogu ništa, ali to očito nije bio slučaj jer je ovaj dinosaur, koji je živio u doba krede, prije 110 milijuna godina, kao svojevrsnu zaštitu razvio i jednu vrstu kamuflaže. Znači, kada ti uz takav oklop treba još i kamuflaža, možemo samo probati zamisliti koliko su opasni morali biti predatori koji su nastanjivali Zemlju u to doba – započeo je prije nešto manje od godinu dana svoje izlaganje dr. Donald Henderson, kustos dinosaura u muzeju Royal Tyrrell u Alberti.
Iako su ga i novinari i mnogi zainteresirani kolege i posjetitelji muzeja sa zanimanjem slušali, jer kratko izlaganje koje je održao bilo je sve samo ne dosadno, ono se ipak nije moglo usporediti s uzbuđenjem koje je slijedilo nakon što je završio svoj govor. Tog trenutka s velike staklene vitrine koja se nalazila iza njega skinuta je tkanina koja ju je do tada prekrivala, a u njoj je stajao najbolje očuvani fosil dinosaura koji je ikada pronađen.
– Vrstu kojoj je pripadao ovaj drevni stvor odlučili smo nazvati Borealopelta markmitchelli po našem dragom restauratoru i velikom stručnjaku Marku Mitchellu koji je u šest godina proveo sedam tisuća sati radeći na tome da taj jedinstveni fosil ugleda svjetlo dana – kazao je Donald Henderson na kraju izlaganja.
Priča o “Mona Lisi dinosaura” započela je u ožujku 2011. godine u kanadskoj pokrajini Alberti kada je Shawnk Funk, radnik kanadske tvrtke Suncor koji je radio na iskapanjima u rudniku Millenium, naletio na “neobično tvrdu stijenu”. S obzirom na dugogodišnje iskustvo u poslu, odmah kad njegov stroj nije s lakoćom prošao kroz jednu od stijena zaustavio se i rekao šefu kako misli da bi se tu moglo nalaziti nešto nesvakidašnje. Nakon što su detaljno proučili mjesto u stijeni na kojem je ogromni stroj napravio rupu shvatili su da vrlo vjerojatno gledaju u fosil neke životinje, zbog čega su prekinuli sve radove i pozvali paleontologe kako bi oni proučili o čemu je riječ.
– Kad smo stigli, nismo mogli vjerovati što se nalazi pred nama. Mi smo inače sretni poput male djece kad pronađemo samo i kost ovih prastarih životinja, a pred nama se sad nalazio sasvim očuvan fosil nepoznate vrste.
Dinosauri kakvi se danas prikazuju u knjigama ili filmovima i dokumentarcima bazirani su na pretpostavkama, doduše dobro utemeljenim znanstvenim pretpostavkama, jer uvijek smo samo nagađali, s obzirom na pronađene kosti i zube, kako bi oni mogli izgledati. Sada nije bilo potrebe za ikakvim nagađanjima jer su glava i cijeli prednji dio ovog reptila bili očuvani. Tu su bili svi detalji: kosti, tkivo, koža, pločice na lubanji, šiljci na oklopu – kazao je u razgovoru za National Geographic paleontolog Caleb Brown.
Tijelo dinosaura ostalo je sačuvano do danas nakon što je taj gmaz upao u rijeku i umro, a struja ga je zatim odnijela do mora koje se tada nalazilo i na području današnje Kanade. Dinosaur je tu napokon potonuo, a tijekom milijuna godina minerali su obuhvatili područje oklopa i kože te tako sačuvali izvorni oblik životinje.
– Pred nama je bio veliki posao, trebalo je stijenu u kojoj se nalazi fosil izvući iz rudnika i zatim prebaciti do muzeja i započeti s restauracijom. I onda se dogodilo ono najgore – dok smo je podizali, stijena je pukla popola i tako se i naš dinosaur doslovce raspao na nekoliko dijelova – prepričao je jedan od zaposlenika Suncora, a katastrofu su zabilježile i kamere te se snimka i danas može pogledati na YouTubeu. Nakon što su skupili sve dijelove i prebacili ih do muzeja, zadatak da dinosaura odvoji od stijene pripao je Marku Mitchellu koji je svakog radnog dana u prosjeku provodio pet sati milimetar po milimetar odvajajući komadić po komadić tkiva. Zahvaljujući njemu, danas znamo kako je taj mirni prastari biljožder izgledao, a zahvaljujući znanstveniku Jakobu Vintheru, otkriveno je i kako je gornji dio dinosaura bio crveno-smeđe boje, dok je donji bio bijel. Svojevrsna kamuflaža služila mu je zato da bi ga grabežljivci teže vidjeli u prirodi, a kakvi su ti grabežljivci bili, i dalje možemo samo nagađati.
– Steven Spielberg u Jurassic Parku stvorio je svoju viziju zastrašujućih gmazova, a Borealopelta markmitchelli otkrio nam je da bi i Spielbergov T-Rex mogao biti “mala beba” za dinosaure tog doba – zaključio je Henderson.
Taj je iz vremena dok je hajduk bio dobar