'Shvatili smo da su tumori prisutni svugdje i da će s nama biti još dugo'

U stanci drugog dana konferencije Hrvatskog društva za istraživanje raka pod nazivom 'Primjena znanosti u medicini: ciljevi i terapija', novinarima se obratio naš poznati i uspješni znanstvenik dr. Ivan Đikić. Tema je bila jasna i očita, napredak i situacija u istraživanju metoda suzbijanja i liječenja raka.

Najviše se govorilo o kompleksnosti tumora, moramo shvatiti da su tumori jako heterogeni, svaka stanica u tumoru ima svoje karakteristike, danas saznajemo koliko je mutacija u svakom tumoru. Preko toga možemo stvarati nove terapije, imunoterapije za koje je dodijeljena Nobelova nagrada ove godine. Predstavlja jedan od najvećih izazova ali i najvećih uspjeha trenutačno. Izgleda da, prema rezultatima koje smo čuli ovdje, kombinirana terapija sa pametnim lijekovima, imunoterapijom i sa kemoterapijom predstalja jedan od budućih izlaza i izazova za još uspješnije liječenje.

Što se danas mijenja u pristupu liječenja tumora, je li se promijenilo razmišljanje?

Mi smo u prošlosti fokusirani na to da se tumori mogu pobijediti novcem, našim ulaganjem. Danas smo shvatili da su tumori prisutni svugdje i da će s nama biti još dugo i da se neće moći riješiti samo na silu, ulaganjem novca. Glavna tema ove konferencije bilo je ulaganje u talente, obrazovanje i zajednički rad. Moramo promijeniti plan pristupa tom problemu. Jedan od primjera koji sam pokazao jest kako smo u Frankfurtu formirali institut za rak gdje smo stavili glavni moto – dovedimo pacijente k znanosti, a ne za znanost koristiti pacijente i njihove stanice. Na taj način fokusiranjem znanosti i klinike na dobrobit pacijenata, vjerujem da ćemo imati bolje rezultate i da ćemo uistinu odgovoriti na izazove, na pitanje kako pomoći svakom pojedinačnom pacijentu.

Jesu li na konferenciji predstavljene neke nove metode liječenja?

Predstavili smo zajedničke rezultate nekoliko grupa iz inozemstva kao i iz Hrvatske koje istražuju način na koji se razvijaju tumori jetre, otkrili smo potpuno novi biološki proces a to je popravak DNK proteinskih konjugata koji se nalaze u našim stanicama i koji kod djece mogu uzrokovati fulminantnu pojavu tumora jetre kad dolazi kod mutacije tih gena. To je plod suradnje Kristijana Ramadana, Janoša terzića i mene. Sada idemo prema klinici razumijevajući kako ta terapija djeluje nastojati dobiti odgovor na pitanje zašto se kod tumora malih stanica pluća, ovarija i debelog crijeva na početku pojavljuje rezistencija. Jer na početku imate odličan odgovor na tu terapiju, ali s vremenom terapija jednostavno prestaje djelovati. Mi vjerujemo da je to upravo zbog rezistentnosti na te DNK proteinske konjugate.

Koja je danas najveća prepreka u suzbijanju tumora?

Najveća prepreka je prirodna kompleksnost tumora, individualizirana baza tumora. Čini mi se kako mi kao znanstvenici još nismo dovoljno shvatili tu kompleksnost. Ali predavanja kolege dr. Antona Bernsa iz nizozemskog Centra za istraživanje tumora su uistinu puno pokazali. Njegovih 30 godina rada znači da nove generacije mogu vidjeti plodove tog rada i ne ponavljaju greške iz prošlosti, da postavljaju nova pitanja i uistinu surađuju jer nitko više sam ne može probiti bit tumora. Samo zajedničkim radom mnogih profesija i zajedničkim razmišljanjem možemo ići prema tome.

Koji su preduvjeti uspješnijeg liječenja?

Moramo imati novi pristup tumorima, obrazovati nove talente, uključivati tehnologiju, zajednički raditi prema pacijentima a ne izolirano. Tada ćemo biti uspješniji.

Uključuju li još uspješne metode liječenja i kemoterapiju?

Kemoterapija je tabu tema u društvu zbog toga svi ljudi razmišljaju o kemoterapiji kao o jednoj vrlo agresivnoj terapiji koja uzrokuje jako puno nuspojava. To je istina, no u prošlosti su te nuspojave bile puno gore, danas se stvaraju unaprijeđene kemoterapijske metode s istom bazom, no većina je nuspojava uklonjeno. Upravo radi toga što se danas koristi kombinirana kemoterapija s drugim lijekovima doza koja se daje kod kemoterapeutika pada i to značajno umanjuje nuspojave. Kemoterapeutici danas su jedan od tri glavna stupa u liječenju tumora i ljudi moraju shvatiti da su oni vrlo djelotvorni i da imaju odličan učinak kod mnogih tumora ali se moraju davati preciznije, bolje i u kombinaciji s drugim lijekovima.

Koji su danas najteži oblici tumora?

Najteži su oblici karcinoma i dalje gušterača, jajnici, tumori pluća, debelog crijeva. Kod tih tumora postoji veliki strah u javnosti. No, ono što moramo reći povodom nove imunoterapije zvane checkpoint inhbitors danas imate realnu optimističnu poruku, primjerice tumora melanoma. Prije četiri godine očekivani je životni vijek bio šest do 12 mjeseci, danas imate 30 posto pacijenata koji imaju apsolutni nedostatak bilo kakvih simptoma, taj je dio populacije imao veliki broj markera PD1L a to znači da je stvorena terapija, da djeluje i to protiv tumora protiv kojega nismo imali nikakav odgovor. I sada trebamo raditi na ovih ostalih 70 posto, otkriti njihove Ahilove tetive, pronađemo takav novi pristup. S godinama postaje realno da će tumori postati kronične bolesti koje neće uzrokovati strah nego će uzrokovati osjećaj da je naš zdravstveni sustav jak, dobar i da nam daje optimističnu ponudu da možemo živjeti i pobjeđivati tumor.

Na koji se način društvo kao zajednica može aktivnije uključiti u borbu protiv tumora?

Obrazovanje je mjesto koje dijeli uspješna društva od neuspješnih, u borbi protiv tumora obrazovanje je važno. Svaki pojedinac koji shvaća i zna o tumorima više uzet će dobar put, bit će intelektualno i psihički snažan, moče če dobiti više pomoći od okoline nego ljudi koji nisu obrazovani. Zato je vrlo važno društvo obrazovati o svim prednostima ali i o manama u liječenju tumora, apsolutno se moraju izbjegavati senzacionalizam, nekorektnosti, što je nešto što znanstvenici ali i javnost moraju zajednički ostvariti.