Rizik od zaraze virusom SARS-coV-2 najveći je u zatvorenim prostorima, ali se taj rizik može smanjiti primjenom svih dostupnih mjera za suzbijanje infekcije aerosolima: nošenjem maski, prozračivanjem prostorija i držeći razmak. Španjolski dnevni list El Pais donio je zanimljivu usporedbu širenja koronavirusa zrakom u tri uobičajene situacije te vjerojatnosti zaraze pri tome, uz primjenu određenih zaštitnih mjera i na osnovu duljine izloženosti aerosolu inficirane osobe. Tri situacije su boravak u sobi, u noćnom klubu te u školskoj učionici.
Čestice u zraku ostaju satima
Ono što proljetos znanstvenici nisu znali, sada je jasno: koronavirus se širi aerosolom – sitnim česticama promjera manjeg od 100 mikrometara koje zaražena osoba izdahne. Ostaju u zraku satima i s vremenom postaju sve gušće. Kapljice (od govora, kašljanja ili kihanja) veće su od 300 mikrometara i u sekundi padaju na tlo, a mogu završiti u očima, ustima ili nosu osoba koje stoje u blizini. Na početku pandemije vjerovalo se da se SARS-coV-2 širi samo kapljično, no sada znamo da vikanje i pjevanje u zatvorenim, slabo prozračenim prostorima tijekom duljeg razdoblja također povećava rizik od zaraze. Glasan govor oslobađa 50 puta više čestica virusa nego kad se šuti.
VIDEO Mogu li se simptomi koronavirusa pojaviti i odmah nestati
Čestice koje ispuštamo disanjem, pa i kod nepravilno nošenih maski, mogu zaraziti osobe koji provedu više od nekoliko minuta u radijusu od pet metara od zaražene osobe, ovisno o duljini vremena i prirodi interakcije. ˝Za izračun vjerojatnosti prijenosa, navodi španjolski list, koristili su se procjeniteljem zračnog prijenosa COVID-19, koji je razvila skupina znanstvenika pod vodstvom prof. Joséa Luisa Jiméneza, atmosferskog kemičara i stručnjaka za kemiju i dinamiku čestica zraka sa sveučilišta u Koloradu. Izračun nije iscrpan i ne obuhvaća sve varijable koje mogu utjecati na prijenos, ali služi ilustraciji kako se rizik od zaraze može smanjiti promjenom uvjeta nad kojima imamo kontrolu: ispravnom ventilacijom, skraćivanjem zajedničkog boravka, smanjenjem broja sudionika i nošenjem maski.
Izračuni prikazani u tri različita scenarija temelje se na studijama o tome kako dolazi do prijenosa aerosola, koristeći se stvarnim epidemijama koje su detaljno analizirane, poput probe zbora u SAD-u u ožujku. Probi je prisustvovala 61 osoba. Nastojalo se održati sigurnu udaljenost, ali bili su bez maski i bez ventilacije. Samo je jedna zaražena osoba u roku od dva i pol sata prenijela virus na 53 osobe, od kojih je dvoje umrlo. Neki od zaraženih bili su udaljeni 14 metara.
Izračun scenarija širenja
Nakon pozornog proučavanja ovog izbijanja zaraze, znanstvenici su uspjeli izračunati u kojoj je mjeri rizik mogao biti ublažen da su poduzeli mjere protiv zračnog prijenosa.
Na primjer, da su se nosile maske, rizik bi se prepolovio i samo bi oko 44% prisutnih bilo pogođeno, u odnosu na 87%. Da se proba održavala kraće vrijeme u prostoru s više ventilacije, zarazila bi se samo dva pjevača. Čini se da su ovi scenariji superširenja ključni za razvoj i širenje pandemije, što znači da je posjedovanje alata za sprečavanje masovnog prijenosa na takvim događajima ključno za njezinu kontrolu.Međutim, točnost procjenitelja ograničena je jer se oslanja na brojeve koji su još uvijek nesigurni – brojeve koji opisuju, na primjer, koliko zaraženih virusa emitira jedna zaražena osoba. Procjenitelj pretpostavlja da ljudi primjenjuju pravilo društvenog udaljavanja od dva metra i da nitko nije imun. Naš se izračun temelji na zadanoj vrijednosti za opću populaciju, koja uključuje maske i glasan govor, što povećava količinu izbačenog aerosola.
Histerici, sijači straha i razaratelji civilizacije, ima li vam kraja?