Naš ugledni znanstvenik prof. dr. sc. Igor Štagljar objavio je na svom facebook profilu status u kojem je opisao kako je završila gotovo dvije godine duga priča o projektu koji je s akademikom Miroslavom Samaržijom prijavio našem Ministarstvu znanosti i obrazovanja čija su tijela na evaluaciju potrošila 16 mjeseci a još tri mjeseca potrošeno je na odbijanje žalbe.
- Dotični projekt je imao za cilj identificirati nove inhibitore K-RAS signalnih puteva pomoću naše patentirane MaMTH metode, a koji bi jednog dana mogli postati lijekovi za liječenje karcinoma pluća, debelog crijeva i gušterače. Taj projekt je nakon evaluacije koja je trajala ni više ni manje 16 (!!!) mjeseci bio odbijen za financiranje (točnije stavljen na rezervnu listu), između ostalog uz napomenu da tim znanstvenika koji je prijavio taj projekt, dakle Akademik Samaržija i ja, nije dovoljno kvalitetan za uspješnu provedbu tog projekta – naime, dobili smo 7 od sveukupno 14 bodova za snagu našeg tima, objašnjava dr. Štagljar. Kao jedan od razloga zbog kojeg je MZO odbacio žalbu je bio taj da “Štagljarova grupa nikada nije objavila rad u kojem se opisuje primjena naše MaMTH tehnologije u području pretraživanja lijekova”.
- Ta tvrdnja uopće nije točna jer smo u našoj publikaciji objavljenoj 2014. u časopisu Nature Methods, pokazali da pomoću MaMTH tehnologije možemo efikasno detektirati inhibiciju onkogenog EGFR receptora putem erlotiniba (tarceve), preciznog lijeka tzv. inhibitora tirozinskih kinaza prve generacije. Dakle, MZO i MRRFEU skroz su ignorirali naše dokaze tj. uopće nisu htjeli uzeti u obzir važnu činjenicu zbog koje su odbili naš projekt sa znanstvenog gledišta, što pokazuje da evaluatori koji su ocjenjivali naš projekt nisu dovoljno kvalificirani za taj posao. Nadalje, ovakvo ignoriranje važnih znanstvenih činjenica od strane MZO-a pokazuje da ga vode nestručni ljudi koji onda biraju nestručne evaluatore. Iskreno rečeno, Akademik Samaržija i ja se uopće nismo nadali da će MZO prihvatiti našu žalbu, ali učinili smo sve sa naše strane da MZO-u sa bitnim činjenicama objasnimo da su evaluatori našeg projekta bili u krivu, nastavlja Štagljar.
No, početkom lipnja ove godine Štagljar prijavljuje identičan projekt kanadskoj Vladi, koja uz pomoć organizacije pod imenom Toronto Innovation Acceleration Partners (TIAP) i njemačke farmaceutske kompanije Evotec financira projekte iz područja otkrivanja lijekova pod nazivom Lab150. Radi se o projektima koji imaju izrazito jak komercijalni značaj, a dobiti na financiranje takav Lab150 projekt je izuzetno teško, jer je njegova uspješnost tek negdje oko pet posto. Projekt je i prihvaćen, nakon evaluacije međunarodnih eksperata koja je trajala samo tri mjeseca projekt pod malo izmijenjenim naslovom “Small Molecule Compounds to Treat KRAS-related Cancer“ 16. rujna potvrđen za financiranje od strane TIAP-a i Evoteca, što je prije par dana definitivno potvrđeno potpisivanjem ugovora izmedju TIAP, Evotec-a i mog matičnog sveučilišta u Torontu.
Kako Štagljar navodi, iznos je poslovna tajna, no riječ je o sedamcifrenoj brojci, dakle milijunskim iznosima. No, dr. Štagljar napomenuo je i još nešto.
- Očito je kako se u hrvatskim znanstvenim krugovima na sve moguće načine opstruira da novac iz MZO-a ne dolazi u MedILS. Činjenica je da je MedILS autonomna i privatna znanstvena ustanova u kojoj MZO nema nikakvog vlasništva, ali takvih u EU ima mnogo, npr. Max Planck u Njemačkoj ima više od 100 privatnih instituta koje izdašno financira njemačka država, a 90 posto sredstava također privatnog instituta Pasteur u Parizu dolazi iz francuskog državnog proračuna. Sve te privatne znanstvene ustanove imaju potpunu autonomiju te uz snažnu financijsku podršku njemačkih i francuskih ministarstava znanosti rade na kompetitivnim znanstvenim projektima u području biomedicine, no njihova ministarstva se ne miješaju u njihov rad, piše dr. Štagljar.
Dokazani pravi znanstvenici koji rade i zive u svijetu bi morali razluciti vrlo limitirana sredstva kojima raspolaze mala i siromasna drzava kao Hrvatska, morbidno hendikepirana korupcijom, preferiranjem u najboljem slucaju osrednjim nazoviznanstvenicima koji vuku porijeklo iz crvene aristokracije nesposobnih ali podobnih, onih koji bolesno pate za uokvirenim ispraznim priznanjima koje vise na zidovima ali bez istinskih postignuca u znanosti. Znanstvenici sa mnozinom kontinuiranih uspjeha nece imati nepremostivih poteskoca osigurati financiranje u svijetu a sitnis vrijedan "trinkgelda" neka ostave crvima u balkanskom glibu jer drugog izvora financiranja njihovih sujeta nigdje drugdje nece dobiti. I u glib je potrebno dodavati gnojivo jer iz jalova gliba ponekad izraste vrijedan urod!