Definitivno se vraća Space Shuttle! Iako se tako ne zove niti je toliko velik, a ni njegov povratak nije protekao s nekim osobitim glamurom. Dapače, potkraj prošlog tjedna u Armstrong Flight Research Center smješten u bazi američkih zračnih snaga Edwards u Kaliforniji Dream Chaser stigao je prekriven debelom tkaninom.
Ovaj nasljednik nekadašnjeg Space Shuttlea proizvod je Sierra Nevada Corporationa iz Nevade. Bit će dio Commercial Resuplly Services 2, NASA-ina programa opskrbe Međunarodne svemirske postaje u kojem taj posao obavljaju privatne tvrtke. Uz Sierra Nevada Corporation, taj će posao obavljati i SpaceX Elona Muska te Orbital ATK, tvrtke iz američke države Virginije. No te dvije tvrtke za opskrbu ISS-a koriste kapsule, a Sierra Nevada Corporation upotrebljavat će letjelicu – Dream Chaser. Space Shuttle 21. stoljeća ima zanimljivu povijest koja seže čak 50 godina unatrag. Inspiriran je letjelicama američkog programa X, ali i NASA-inim prototipom HL-20 koji je pak nadahnut sovjetskim MiG-om-105 Lapot. Sam je prototip Dream Chasera mijenjao vlasnike pa bio i odbijen od NASA-e za program Commercial Crew Program, još popularno nazvan ‘svemirski taksi’, dakle prijevoz osoblja na Međunarodnu svemirsku postaju.
Nadmoć u svemiru
Ugovor su za taj posao 2014. godine dobili SpaceX i Boeing. Nagađa se i kako je Sierra Nevada Corporation pridodana programu CRS-2 nakon nekoliko neuspjeha SpaceX-ovih i Orbital ATK-ovih letjelica. I tako ćemo sada s popriličnom sigurnošću ponovo gledati polijetanje Space Shuttlea, možda upravo onako kako smo to pratili 80-ih godina kada je ta američka letjelica simbolizirala apsolutnu nadmoć te svjetske supersile u svemirskom programu. No prije svojeg prvog leta koji je predviđen za 2019. godinu Dream Chaser treba proći nekoliko mjeseci testiranja koja će se provesti u spomenutoj američkoj vojnoj bazi. Njima će se potvrditi konačni dizajn Space Shuttleova nasljednika te se potvrditi da su svi njegovi sustavi u stanju izvesti povjeren im zadatak. Jedno je testiranje već obavljeno. Dogodilo se 2013. godine kada je Dream Chaser ispušten iz helikoptera i vođen automatskim pilotom trebao sletjeti na pistu 22L baze Edwards. Ostvario je to polovičnim uspjehom, sustavi su ga točno vodili, no dogodila se mehanička pogreška kod spuštanja podvozja – nisu izašli lijevi kotači te je Dream Chaser završio na trupu, no nije bilo znatnijih oštećenja sustava ili kabine. Očito mu je oprošteno te mu je nova šansa potvrđena u siječnju prošle godine. Dream Chaserov dolazak u bazu Edwards događa se 31 godinu nakon katastrofe Space Shuttlea Challenger, a više od pet godina nakon leta posljednjeg Space Shuttlea Atlantis.
Ne može se baš tvrditi da je program Space Shuttle bio jako uspješan. Stajao je 196 milijardi dolara umjesto planiranih 90, a odradio manje od polovice planiranih letova. U letovima Space Shuttlea izgubljeno je 14 života, Challenger je izgorio pri polijetanju 1986. godine, a Columbia pri povratku, na ulasku u atmosferu 2003. godine, u oba je navrata poginulo svih sedam članova posade. Sigurno je da se to s Dream Chaserom u programu CRS-2 neće dogoditi jer će opskrbu Međunarodne svemirske postaje obavljati automatiziranim letom bez posade. No konstrukcija je tako napravljena da bi varijanta s ljudskom posadom zadržala 85 posto dijelova u odnosu na teretnu.
Šest letova do 2024.
Ako sve prođe u redu i Dream Chaser odradi bez problema svih svojih šest predviđenih letova do 2024. godine, sigurno je da će ga NASA uzeti u obzir i za prijevoz posade. U tom slučaju njime bi se u orbitu prevozilo sedam astronauta.
Riječ je o razmjerno maloj letjelici. Svemirski brod Sierra Nevada Corporationa dug je tek devet metara, dok je Space Shuttle bio je dugačak 37. Razlog je jasan, na Međunarodnoj svemirskoj postaji nisu potrebni više nikakvi radovi na konstrukciji pa tako nije potrebna ni velika letjelica koja bi nosila velike dijelove. Dovoljno je da Dream Chaser donese materijal potreban da postaja funkcionira bez problema te da se vrati na Zemlju s korisnim teretom. Napravljen je tako da ga se može lansirati ili Atlasom V, Ariane 5 ili raketom Falcon Heavy. Predviđeno je da se mala letjelica koristi najmanje 15 puta, što je više nego bilo koja druga letjelica. Postoji i još jedna zanimljivost, zbog svojih dimenzija, ali i vrste goriva, netoksičnog propana i dušikova oksida, može se spustiti na bilo koju pistu bilo gdje u svijetu i treba mu samo 2,5 kilometara dužine. Nakon toga dobro uvježbana momčad može ga s piste ukloniti za samo deset minuta. Za sada jedino se SpaceX-ova kapsula Dragon može vratiti na Zemlju s korisnim teretom nakon posjeta Međunarodnoj svemirskoj postaji. Dream Chaser koristit će i Ujedinjeni narodi za suborbitalne znanstvene misije koje će izvoditi zemlje u razvoju.
>> Uspješno slijetanje: SpaceX lansirao prvu raketu nakon katastrofalne eksplozije