Kakvi su do sada bili potresi na zagrebačkom području, je li ih i prije bilo ovakve snage, slabijih, jačih…? U knjizi Potresi, uzroci nastanka i posljedice s posebnim osvrtom na Hrvatsku i susjedna područja našeg istanutog seizmologa prof. dr. sc. Marinka Oluića nalazimo kako se, kada se govori o zagrebačkoj epicentralnoj regiji, u kontinentalnom dijelu Hrvatske upravo to najizrazitija regija.
Pogotovo uže i šire područje grada Zagreba. Ovdje spadaju Žumberačka gora, Medvednica i Bilogora koje čine zapadnu rubnu zonu Panonskog bazena te područje Pokuplja. Do sada je u toj regiji zabilježen veći broj potresa magnitude veće od 5.0 stupnjeva po Richteru.
VIDEO Urušila se bazilika u Palmotićevoj ulici
Statistički podaci pokazuju da je od 16. stoljeća do današnjih dana registrirano dvadesetak potresa koji su prouzročili znatnije materijalne štete.
Među njima je najjači bio onaj što se dogodio 19. studenog 1880. godine. Taj potres poznat je pod nazivom 'zagrebački potres'. Nakon toga katastrofalnog potresa pri jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu osnovan je 1881. godine odbor za praćenje i proučavanje potresa.
Njegov istaknuti člane bio je i Mijo Kišpatić koji je seizmičku aktivnost za području Zagreba povezivao s tektonskim pukotinama, rasjedima gdje spominje zagrebačku, ivanečku, svetojansku i krušićku pukotinu. Zatim se u knjizi spominje pregled jačih potresa u razdoblju od 1870. do 1906. godine koji je sastavio Andrija Mohorovičić koji zaključuje kako su žarišta potresa na rubovima planina, uz Medvednicu, Žumberačku goru…
Josip Mokrović je 1950. dao prikaz potresa u Zagrebu od 1502. do 1838. godine. Nabrojao je 661 potres koji je registriran da se osjetio u Zagrebu, ali i da je njih 84 posto imalo žarište u masivu Medvednice. Konstatira kako se najviše potresa s najvećim intenzitetom dogodilo u zimskim mjesecima.
Potvrđuje to činjenicom da su se tri glavne serije potresa događale upravo zimi – od studenoga 1880. do travnja 1881., od prosinca 1901. do siječnja 1902. i od prosinca 1905. do veljače 1906. godine.
Od 1901. do 1970. godine je zabilježeno deset potresa magnitude jače od 5.0 na području Zagreba. No, ranije su bilježeni također potresi te snage i to čak i veći od magnitude 6.0. S epicentrom u Medvednici Zagreb je potres jači od 5.0 tresao 1502. godine, pa onda 1590. pa 24. prosinca 1858. godine.
Najjači smo već naveli, baš u području Kašine dogodio se potres od 6.3, na 9. studenoga 1880. godine. Potres s epicentrom u Gračanima i Šestinama jačine 5.3 dogodio se 17. prosinca, a onda još dva s epicentrom u Kašini – 17. prosinca 1905. godine od 5,6 te 2. siječnja 1906. godine jaki potres magnitude 6.1.
Potres sličan ovom današnjem pamtimo i od 3. rujna 1990. kada je Zagreb treslo jačinom 5.0 s epicentrom u Kraljevom vrhu. Autor u knjizi citira procjenu kako je maksimalna moguća magnituda potresa za Medvednicu 6,5 po Richteru.
Taj najjači potres u povijesti Zagreba 1880. godine, dogodio se točno u 7 sati i tri minute i tri sekunde ujutro, razorio je brojne zagrebačke zgrade, opustio grad iz kojeg je stanovništvo mahom bježalo u druge gradove ondašnje monarhije, dvoje ljudi, litograf Petar Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana, poginulo je, 29 je teško ozlijeđeno.
Na Stanića se srušio dimnjak kuće u Kačićevoj dok je dijete koje je imao sa sobom prošlo bez ogrebotina. Ukupno je do 1881. godine zabilježeno još 185 podrhtavanja tla. 'Ne računajući crkve, kapele i velike državne zgrade nastradalo je od potresa 485 kuća u tolikoj mjeri, da će troškovi popravka daleko premašiti godišnji dohodak ovih kuća.
Daljnje 462 kuće oštećene su toliko, da će se za njihov popravak potrošiti preko 40 postotaka bruto dohotka tih kuća. Manje pako štete pretrpjela je 451 kuća. U svemu oštećeno u Zagrebu 1758 kuća, ne računajući ovamo kuće, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Za popravak oštećenih kuća morat će se izdati najmanje dva milijuna forinti', rečenice su koje se često citiraju.
U tom je potresu stara Zagrebačka katedrala pretrpjela tolike štete da je trebala temeljitu obnovu. Zanimljivo je kako je u obnovi grada sudjelovao i August Šenoa no koji je pomažući kao gradski senator sugrađanima dobio upalu pluća i od nje umro 1881. godine.
Ako su prvi instrunenti za mjerenje jačine potresa uvedeni u HR tek 1905-te, na temelju čega se izvodi zaključak da je snaga potresa bila 6.3? Na temelju oštećenih kuća? Pa tadašnja gradnja je bila znatno lošija nego danas, a i nakon 1920-te. Na temelju doživljaja pojedinih ljudi? Pa svi znamo da je to subjektivno. Nije da tvrdim da potres nije imao jačinu 6.3 R samo mi nije jasno zašto stručnjaci samo ponavljaju taj broj, a ne nude znanstveno pojašnjenje na temelju čega su došli do takvog zaključka.