Škvadra iz 5.b”, “Plava avantura” i “Ispod ploče” tri su knjige najmlađeg hrvatskog književnika Karla Lugomera, o kojem je Večernji list pisao u ožujku 2009. godine. Karlo je knjige napisao između svoje 10. i 14. godine, a glavni uzor mu je bio Ivan Kušan. Nakon gimnazije i preddiplomskog studija geografije na PMF-u nove izazove potražio je u Londonu na jednom od najboljih svjetskih sveučilišta University College London (UCL) gdje je diplomirao geoprostornu analizu te doktorirao geografiju na temu korištenja novih tehnologija u lokacijskoj analizi i analizi prostornog kretanja ljudi u gradovima za potrebe planiranja trgovina. Zvuči komplicirano? Kad i jest, ali Karlo je pokušao “običnim smrtnicima” objasniti što je točno napravio.
– Tijekom doktorata surađivao sam s engleskom firmom koja prikuplja podatke o lokacijama i karakteristikama pojedinih trgovina u Velikoj Britaniji, a prije četiri godine pokrenula je i projekt mjerenja broja prolaznika pomoću Wi-Fi senzora na strateškim lokacijama u britanskim gradovima. Moj se doktorat sastojao od istraživanja kako unaprijediti kvalitetu tako dobivenih podataka kako bismo imali što točnije informacije o broju prolaznika ispred trgovina te kako on varira prostorno i vremenski. Također, klasificirao sam lokacije s obzirom na to u koje doba dana one bilježe maksimum ili minimum broja prolaznika. Ta je informacija korisna raznim industrijama koje se šire i biraju nove lokacije za svoje objekte. Primjerice, vlasnici lanaca kafića poput Starbucksa i Coste najčešće će htjeti izbjeći lokacije koje su slabo posjećene u jutarnjim satima i oko ručka – objašnjava.
Lugomer briljira na svim područjima znanja i znanosti koji ga zainteresiraju. No je li zapustio pisanje?
– Pisanje je bilo moj glavni hobi u osnovnoškolskim danima i u dijelu srednje škole. Nakon što sam izdao svoj treći roman “Ispod ploče” 2007. godine, nisam nastavio pisati literarna djela zbog većeg fokusa na školovanje, razna natjecanja, a potom i znanost. Pritom nije postojao trenutak u kojem sam odlučio reći “dosta”, već se sve razvijalo dosta spontano. Ne isključujem da ću nekad ponovno nešto napisati, ali nema smisla išta konkretno najavljivati jer u pisanju vidim isključivo zabavu, a ne obavezu – kaže Karlo prepričavajući svoju ranu mladost koju su njegovi vršnjaci ipak više koristili za izlaske, prve simpatije i druge čari odrastanja. Za razliku od njih obilazio je natjecanja iz raznih područja te kupio medalje.
– U ljeto 2010., kao član prvog hrvatskog tima koji je sudjelovao na Svjetskoj geografskoj olimpijadi, otputovao sam na Tajvan i osvojio brončanu medalju – prepričava ovaj izuzetan mladić kojem je geografija ipak najveća ljubav. Kako je školovanje nastavio u Londonu, zanimalo nas je da detektira, baš poput slučajeva u njegovim knjigama, probleme u hrvatskom školstvu.
– U hrvatskom akademskom sustavu nedostaje meritokracije i financijskih sredstava pa on odbija one najbolje koji bi zapravo trebali biti nositelji razvoja znanosti, nastave i aktivnog povezivanja nastavnih sadržaja sa suvremenim zahtjevima tržišta rada. Bolja usklađenost nastavnih sadržaja s vještinama traženima na tržištu rada glavni je razlog zašto sam odlučio otići van. Za školstvo u cjelini ne bih koristio toliko negativan opis “na jako niskim granama” jer to ne bi bilo pošteno prema mojim učiteljima kojima sam vrlo zahvalan na svemu. No neiskorišteni su potencijali poprilično veliki i iza toga stojim – objašnjava Lugomer i daje prijedlog za izlazak na “popravni” našeg školstva.
– Školstvo mora biti mjesto gdje rade neki od najboljih, a najbolje mogu privući samo izvrsni uvjeti koji uključuju mnogo bolju plaću i manje nepotrebne birokracije. Istovremeno, nema smisla svim učiteljima jednako povećavati plaće jer ne rade svi jednako kvalitetno. Problematičan je sustav u kojem jednako dobiva inovator i mentor olimpijskih natjecatelja te netko kome ne bi ni trebalo biti mjesto u nastavi. Takvi se problemi mogu djelomično riješiti jačanjem konkurencije u školstvu, na način da su škole motivirane zapošljavati što bolje nastavnike, a da su nastavnici motivirani raditi što bolje. U tom pogledu, vaučerizacija školstva nameće se kao dio rješenja čije bi mogućnosti implementacije u Hrvatskoj valjalo bolje istražiti. Pored toga, važna je veća uloga poslodavaca u dizajniranju sadržaja predmeta na svim razinama obrazovanja. Zašto iskusni djelatnici u privatnom sektoru i poduzetnici ne bi imali istaknutiju ulogu u dizajnu školstva ako se sadašnji učenici i studenti školuju da bi na kraju radili za njih? U konačnici, unutar samih nastavnih sadržaja nedostaje naglasak na poučavanju kako učiti.
Nedostaju analitički projekti na kojima je cilj riješiti neki problem korištenjem kvantitativnih metoda, suvremenih tehnologija, interpretacijom i kritičkim osvrtom na tekstove itd. Na diplomskom studiju na UCL-u ocjena većine je predmeta bila bazirana na projektima i konkretnim problemima i tako sam najviše naučio. Klasični referati i seminari nisu dovoljni – daje prijedloge Karlo. Kaže kako bi svoja stečena znanja volio preseliti u Hrvatsku, a i kad je prije četiri godine nastupao u kvizu “Potjera” nakon toga se danima pričalo o mladom eruditu koji je znao odgovore na devedeset posto pitanja te čak zbunio lovce u kvizu. No tad je voditelju obećao da će se jednog dana vratiti u Hrvatsku na što ga zagrebački prijatelji redovito podsjećaju. Vrijeme u Londonu provodi s kolegama i prijateljima, ali i posjećujući pubove u kojima se održavaju kvizovi.
– Imaju razočaravajuće lošu kvalitetu pitanja na svojim pub-kvizovima iako se često smatraju njihovom kolijevkom. Udio međunarodno relevantnih pitanja znatno je manji nego kod nas, pitanja su redovito besmislena (npr. koliko godina ima aktualni kineski predsjednik), a postoji i neravnoteža između pitanja iz popularne kulture koja dominira i koja je razmjerno teža, dok su pitanja iz znanosti, povijesti i geografije ili prebanalna ili su vrlo slabo zastupljena.
Naglasio bih da je hrvatska kvizaška scena znatno uznapredovala posljednjih deset godina te kako je zbog redovitih individualnih i ekipnih natjecanja i truda oko promocije kviza definitivno nadmašila englesku scenu kako prema organizaciji tako i prema kvaliteti kvizova. Tijekom svog izbivanja iz Hrvatske, dobio sam priliku sastavljati pitanja za neka domaća pa i međunarodna natjecanja i to mi je postao jedan poprilično izazovan i zanimljiv hobi – zaključuje Karlo Lugomer.