Pitanje je ovo kojim su se prije nekih mjesec dana, kada je postalo jasno da predstoji pandemija, bavile brojne ugledne institucije i utjecajni znanstveni mediji. Zašto je baš šišmiš životinja koja nosi tako opasne viruse a od njih se ne zarazi i sama?
U tekstu na portalu Science Daily zasnovanom na istraživanju uglednog kalifornijskog Sveučilišta California – Berkeley objavljenom u časopisu eLife stoji kako njihov jaki imunitet potiče viruse na veću virulentnost. Simulirajući imuni sustav tog jedinog letećeg sisavca znanstvenici su pokazali da kada njegove stanice otpuštaju interferon nakon što se zaraze, druge stanice se vrlo brzo ograde. To viruse potiče na daleko bržu reprodukciju a kada ti virusi s povećanom virulentnošću i zaraznošću inficiraju životinje sa slabijom imunošću, poput čovjeka, nastaje kaos.
Video - Kako izgleda testiranje na koronavirus?
Tako nije nimalo slučajno, stoji u tekstu objavljenom na Science Daily, kako su upravo od šišmiša potekle epidemije SARS-a, MERS-a, Ebole, Marburga, a najvjerojatnije i SARS-CoV-2. Opisano na ovaj način, šišmiši postaju spremnicima brzo reproducirajućih i visoko prenosivih virusa koji, kada se nađu u sisavcu slabijeg imuniteta, djeluju izrazito brzo.
– Neki šišmiši mogu uspostaviti robusnu antivirusnu obranu ali je isto tako uravnotežiti protuupalnim procesom. Naš imuni sustav generirao bi široku upalu ako bi pokušao sličnu antivirusnu strategiju. No, šišmiši su izgleda općenito sposobni izbjeći prijetnji imunopatologije, rekla je Cara Brook, glavna autorice studije znanstvenika sa Sveučilišta California – Berkeley.
Dodatno, remećenje njihova habitata kod šišmiša izaziva stres zbog čega izbacuju i više virusa u svojoj slini, urinu i izmetu, supstancama od kojih se druge životinje mogu zaraziti. Zabilježeno je i kako mnogi od virusa koji dolaze sa šišmiša na čovjeka skoče s posrednika, SARS je na čovjeka došao preko azijske cibetke palmašice, MERS preko deve, Ebole preko gorila i čimpanzi, Marburg preko afričkih zelenih majmuna, pretpostavka je da je SARS-CoV-2 do čovjeka stigao preko ljuskavca. Unatoč, posrednicima ti su virusi ostali izrazito opasni po čovjeka.
– Naš rad sugerira da zaista robusni interferonski sustav može pomoći tim virusima da opstanu u domaćinu. Kada imate jak imunitete, imate stanice koje su zaštićene od infekcije, pa virus zapravo može poboljšati svoje umnožavanje bez da izazove štetu svojem domaćinu. Ali kada se prelije na biće poput čovjeka koji nema iste antivirusne mehanizme, slijedi patologija, navodi Brook.
Prije otprilike tri godine u Natureu je objavljen rad u kojem stoji kako su mnoge današnje bolesti opasne po čovjeka životinjskog porijekla, odnosno uzročnik dolazi sa nekog sisavca. Temelj je razumijevanja pandemije, kaže se tamo, ustanovljavanje puta prelaska virusa s vrste na vrstu. U tom je radu zaključeno kako šišmiši nose daleko više zaraznih bolesti nego bilo koja druga vrsta sisavaca. Ako su znanstvenici sa Sveučilišta California – Berkeley u pravu, sada znamo i zašto je tako.
Još malo se strpite. Na dobrom putu smo da sve pobijemo i bit će mir.