U karijeri svakog sportskog novinara odlazak na Olimpijske igre ima otprilike tretman sličan onome kao kod sportaša, minus nogometaša ili vozača formule 1, kojima taj sajam sporta ništa ne znači. Ako nisi vidio niti jedne, nisi vidio ništa. Kako se mi muškarci, ponekad volimo uspoređivati sa ženama, onda su neki od nas uspredili Igre s rođenjem djetata. Dok si na Igrama, kažeš "nikad više", onda one opet dođu, za dvije godine Ljetne, pa za dvije Zimske, u međuvremenu zaboraviš i kažeš, "može još jedne".
Rodilište poput Igara. Od prvog do posljednjeg dana Igara, pogotovo Ljetnih, svaki novinar ima osjećaj da mu je netko ostavio dva tjedna života u kojemu će najmanje spavati i u kojemu mora biti spreman na sve. Sve je moguće i ništa nije neizvedivo, poglavito za urednike koji će od vas naručivati materijale i usput, valjda, negdje u glavi razmišljati da ste tamo otišli po nagradu i da se dobro zabavljate.
U Torinu, Sestriereu i okolnim brdima gdje se održavaju XX. Zimske olimpijske igre nema previše zabave. Na transfer po nekim sumnjivim autobusima za koji ni domaćini u Torinu ne znaju vozni red, potroši se dnevno oko tri do četiri sata. Usput, treba vladati podacima o svim sportovima, biti u stanju uskočiti iz priče u priču i biti naoružan ogromnim, ogromnim strpljenjem. Usput, ako si bolestan, ako je tempretura 39, 40, zaboravi. Moraš na stazu, moraš u dvoranu. Dvije, najmanje dvije stranice svakog dana čekaju prazne. Samo na tebe. Na Olimpijskim igrama napravljena je velika podjela na novinare pisanih i elektronskih medija. Usput, ovi su prvi u podređenijem položaju iz najmanje dva razloga. Prvi je vrlo prozaičan; naime, u Torinu postoje dva glavna press-centra.
Za prve MPC (media press-center), za ove druge IBC (international broadcasting center). Ovi iz MPC-ija ne mogu ući u IBC, ali ovi iz IBC-ija mogu i u MPC. Ima i još, televizija, na primjer naša, ovdje je s velikim brojem komentatora. Čak ih je devet na Igrama. Imaju podjelu po sportovima, ne moraju biti unutra u svakom. Za razliku od pisanih medija, koji su ovdje sa samo jednim predstavnikom svojih novina. Televizijskim novinarima puno je lakše, budite uvjereni. Ali nemojte im to reći, naljutit će se...