Tepui gore bez vrhova, stolaste planine na kojima se život oštro razlikuje

Iako je zemljopis Hrvatske prava zbirka iznimno raznolikih krajolika na vrlo malom prostoru, ipak nemamo sve. U planinama nemamo ledenjak, a među planinama nemamo ni one stolastoga oblika, pa za takvu pojavu nemamo ni prikladnu riječ. Te gore bez vrhova, kada to nisu samo dekapitirani brežuljci, ili platoi kojima su granice izbrazdani klanci bujičnih rijeka, pravi su izolirani čudesni svjetovi koji raspaljuju maštu pustolova, prirodoslovaca i pisaca.

U Latinskoj Americi zovu ih “tepui”, što na jeziku pemon znači “Kuća bogova”. Plato uopće najveće takve gore Auyantepui (“Demonska gora”) na jugu Venezuele zauzima čak 650 četvornih kilometara, s najvišom točkom iznad 3000 metara. S nje se obrušavaju golemi vodopadi, među kojima i najviši na svijetu, Angel Falls. Neprekinuta visina slapa od 807 metara trinaest je puta viša od Nijagare.

Najpoznatiji tepui je zacijelo planina Roraima, s najvišom točkom na 2810 metara. Ona se sablasno izdiže iz oblaka kišnih šuma, močvara i savana porječja Orinoca i Amazone. Uspravne stijene su joj u prosjeku visoke 2300 metara.

Taj kontinentalni otok na tromeđi Brazila, Venezuele i Gvajane sredinom XIX. st. otkrio je škotski istraživač Robert Hermann Schomburgk i opisao ga kao “zatvoren, stran i posve nepristupačan svijet”. Nadahnut izviješćem Arthur Conan Doyle napisao je roman “Izgubljeni svjetovi” o kontinentalnom otoku s preživjelim dinosaurima. Doista, sve su takve planine ekološki otoci puni endema.

Na sjeveru Amerike zovu ih “mesa”, što je arapska i arvska riječ prenesena preko španjolskog, a označava “stol”. Ima ih gotovo na svim stranama svijeta.