Tibet, Olimpijada i novi rat kultura

U trenutku kad su u Lhasi gorjele kuće, a kineska represija u Tibetu dosegla vrhunac, pekinške su vlasti uhitile disidenta Hu Jia. Hu Jijev je jedini "grijeh" njegova knjiga "Istina o Kini i Olimpijske igre". "Morate znati da, kada budete dolazili na Olimpijske igre u Peking, cvijeće kojima će vas obasipati, osmijesi, bogatstvo i harmonija koju će vam pokazivati počivaju na zatvorskim kaznama, torturi i krvi mnogih Kineza", napisao je Hu Ji u svojoj knjizi.

To je prije sedam godina zacijelo znao i Međunarodni olimpijski komitet (IOC), koji je Pekingu dodijelio igre. Olimpijski plakati s natpisom "Pravac Peking" mogu se vidjeti i u Zagrebu. Zašto je IOC igre dao Kinezima i tako omogućio zemlji koja krši ljudska prava da se prikaže u ružičastom svjetlu? Iz ekonomskih razloga?

Nije riječ samo o aktualnom gušenju ustanka u Tibetu, za koje je Vaclav Havel napisao da ga podsjeća na "brutalne komunističke metode" iz nekadašnjeg Istočnog bloka. Ima i drugih primjera. Smrtna se kazna u Kini može izreći za čak 68 prijestupa, riječ je o cenzuri medija, prije svega interneta. Premda su se tibetanski nemiri proširili i na susjedne provincije Sechuan, Gansu i Qinghai, stranim je novinarima zabranjen pristup u krizna područja. Prije dva dana vlasti su u Pekingu za niz odabranih američkih i europskih novinara organizirale put u Tibet, naravno, da bi se uoči Olimpijade pokazalo da nemira nema i da kineske vlasti stanje drže pod kontrolom.

Kada su novinari stigli u Lhasu, došlo je do spontanih demonstracija budističkih svećenika. "Drže nas udarcima u pokornosti", tužili su se novinarima. Još od 1951., od kineske invazije na Tibet, ta provincija u podnožju Himalaje predstavlja politički adut koji zapadne sile u nadmetanju s Kinom redovito izvlače iz rukava. Za razliku od Tajvana, koji zbog obveznog diplomatskog zaklinjanja u cjelovitost Kine, predstavlja vruć krumpir, Tibet je razmjerno bezopasna tema koju po potrebi izvlače profesori, deficitarni političari, pa čak i hollywoodski glumci, poput budističkog obraćenika Richarda Gerea.

Međutim, ovaj je put drukčije. Zapadni angažman u vezi s Tibetom u sve ambicioznijoj Kini izazvao je pravu buru negodovanja i postigao suprotan cilj. Štoviše, zapadna je kritika homogenizirala kinesko stanovništvo. "Ne želimo da nam zapadnjaci dijele lekcije", glasi poruka iz Pekinga. Na webu je postavljen i blog <a>www.anti-cnn.com</a> na kojem Kinezi na svaku kritiku sa Zapada odgovaraju protukritikom. Sve već polako podsjeća na rat kultura. Neki već na webu poručuju, "ako ne želite doći na Olimpijske igre, onda nemojte uopće dolaziti".