Vlada će morati osnovati Agenciju za brojanje riječi u novinama. Ili barem komisijicu sa desetak činovnika (vjerojatno od ono malo još neraspoređenih članova vladajućih stranaka).
Kako drugačije sprovesti u djelo prijedlog koji je vlada prihvatila u okviru smanjivanja PDV-a na dnevne novine sa 10 na 5%. To hvalevrijedno smanjivanje poreza vrijedi samo za one novine koje dnevno po broju objave 25.000 riječi. Zašto nije 20 ili 30.000, ne zna se. Ne zna se ni kako će brojati riječi, tko će ih brojati, koliko puta? Sizifov posao rođen za volontere? Možda odluče upadati u redakcijske kompjuterske sustave, možda malo pomogne i čarobni “word counter”. Osim toga, koliko dugačke, odnosno koliko kratke smiju biti riječi? Što je riječ, je su li to i veznici poput “ili”, “ako”. Što tek s “a” i “i” koje ponekad moramo, nažalost, koristiti u rečenici. Možda ćemo morati tjerati novinare da pišu samo dugačke riječi. Ili uskoro dolazi detaljnija uputa. U svakom slučaju, Staljinova Pravda bi sve te kriterije zadovoljila. Objavljivala je samo gusto tiskane tekstove uputa za sve i svašta. I nije im trebalo brojanje riječi.
Iz zapisnika sa sjednice Vlade vidi se da je odbijen prijedlog da se PDV smanji za “dnevne časopise” jer, kako kažu, nema saznanja da takvi u Hrvatskoj postoje. Netko, za razliku od predlagača, ipak zna razlikovati novine, revije i magazine te časopise.
Osim što je sve ovo smiješno, možda je i protuzakonito jer Zakon o medijima kaže da se vlast ne smije miješati u uređivačku politiku u koju spada i broj stranica, izgled, količina fotografija i količina teksta. Jedini razlikovni kriterij je prihod od prodaje oglasa i ako on prelazi 70%, radi se o komercijalnom mediju koji država ne treba stimulirati ili pomagati. Iako je sve ovo duboki i teški amaterizam, nisu uvijek u pravu oni koji kažu da besposlen pop i koze krsti. Nije za vjerovati da neki marljivi činovnik Ministarstva kulture nema pametnijeg posla od brojanja riječi po novinama. Ali, ako je nedajbože tako, mogu početi brojati slova. Ima ih više.