Tko iz HDZ-a može pobijediti Milanovića?

U siječnju počinje otpetljavanje dvojbi o tome tko će biti novi ili novi/stari predsjednik HDZ-a. Trebali bi biti raspisani unutrašnji izbori, pa će se pojaviti i kandidati za lidersku poziciju u stranci gubitniku. Izbornom saboru stranke negdje u rano proljeće, prethodit će izborni procesi po ograncima.

I prije no što se zavrti taj izborni proces može se samo “gurati” razne kandidate za šefovsku poziciju koju već grčevito brani Jadranka Kosor. No, hadezeovci griješe već u startu svedu li tu borbu samo na pitanje tko od nezadovoljnika može pobijediti Jadranku Kosor. To je tek manji dio problema. HDZ se nalazi pred većim zadatkom od pukog micanja svoje šefice. Samo njezino micanje ne znači baš ništa ako se istodobno ne da odgovor na kompleksnije pitanje – tko je to u HDZ-u sposoban, za četiri godine, pobijediti Zorana Milanovića? On je podignuo političku ljestvicu i standarde i onaj tko ga u budućnosti namjerava napasti s ravnopravne pozicije mora biti puno politički ubojitiji nego što je to današnji, gubitnički HDZ. Nije to ništa što se u miru oporbene pozicije ne bi moglo postići – HDZ je već jednom, nakon poraza 2000., odradio sličnu preobrazbu – no, sada bi taj zahvat trebao biti dublji.

Grešni balast te stranke i vodstva velik je i u tome ne pomaže kozmetika. Kako se radi preobrazba iz gubitničke u pobjedničku političku silu, poznato je. Tehnologija počiva na detaljnoj analizi pogrešaka, uz otvorenu raspravu, na svim stranačkim razinama. Taj pokret članstva tada bi urodio zauzimanjem stavova o promjenama u ustroju i vrhu. Preostaje potom samo izbor lidera koji stranci, po mišljenju većine, jamči perspektivu. Tako to stoji na papiru. Postojanje dvojbe o tome hoće li unutar HDZ-a uopće biti unutrašnje demokracije govori pak da sadašnji vrh stranke nema potrebne vizije. Grčevito negiranje dubine poraza i zastrašivanje protukandidata, koje (zasad) provode tehnolog stranke Vladimir Šeks i Jadranka Kosor, guraju HDZ u suprotni smjer. Daljnjoj stagnaciji.

J. Kosor iznenađujuće je dobro brodila kroz muke HDZ-a u vrijeme izbora. Neugodno je iznenađenje njezino nesnalaženje u poziciji gubitnika. Umjesto da udahne stranci novi duh i polet, ona provodi “diferencijaciju” metodom spaljene zemlje. Umjesto da demokratizira odlučivanje u stranačkom vrhu, ona, po sjevernokorejskom uzoru, grabi sve istaknute stranačke i saborske funkcije. Pa čak i kada priča viceve, u njima ima mjesta tek za dva imena – njezino i Vladimira Šeksa.

Nešto donekle slično zbivalo se unutar SDP-a u vrijeme smrti Ivice Račana. Svi su vidjeli Željku Antunović kao predsjednicu oporbe. Uz nju je bio i mladac Zoran Milanović. U svakom pojavljivanju ona je bila puno moćnija. No, kada je počeo proces unutrašnjih izbora, mladac je krenuo na teren i u dva mjeseca obišao je sve stranačke ogranke, nudeći preobrazbu stranke i sebe kao lidera. Antunović je računala na dominaciju koju joj pruža funkcija, ali nekoliko mjeseci poslije izabran je Milanović. Pitanje za Jadranku Kosor, Vladimira Šeksa, Darka Milinovića, Domagoja Miloševića, Gordana Jandrokovića, Tomislava Karamarka i onog/onu koji se još nije najavio – možete li vi pobijediti Zorana Milanovića?