GOST SURADNIK

Tko je autor

19.11.2007.
u 16:17
Pogledaj originalni članak

Gospođa Tess Gallagher, udovica američkog pisca Raymonda Carvera (1938-1988), čitanog i utjecajnog i u Hrvatskoj, zapela je da dokaže da je najslavnija knjiga njezina muža, “O čemu pričamo kad pričamo o ljubavi”, prvi put objavljena 1981., obična krivotvorina. Znate, kaže gospođa, to što je objavljeno pod imenom mog jadnog Raya, to uopće nije Carver, nego patvorina njegova urednika (i bivšeg prijatelja) Gordona Lisha. Taj je grozni Lish rukopis mog muža radikalno skratio - i Carvera pretvorio u nekakvog minimalista - a ono što nije prekrižio, temeljito je preradio.

Dobro, a što je na sve to rekao vaš Ray, pitali su ljutitu gospođu Tess. U vrijeme dok je Lish haračio po njegovu rukopisu on je bio živ i zdrav, zar ne?
Ma, je, bio je. I bunio se, napisao je Gordonu i nekoliko prosvjednih pisama, ali kad je knjiga izašla i kad je vidio kakav uspjeh postiže, kad ga je proslavila po svijetu, a i napunila mu račun u banci, zaključio je da pobuna nema smisla.

Raymond je umro kao lažni Carver, a sad bi ga njegova životna družica, objavljivanjem svoje verzije njegove slavne knjige, htjela oživiti kao pravog Carvera.
O čemu pričamo kad pričamo o gospođi Tess, nije teško dokučiti, jer nesporazumi, pa i žestoki sukobi u odnosima između autora i nakladnika (redaktora, lektora) nisu nikakva rijetkost ni u našem književnom životu, ni nekad, ni sad. Ključno je pitanje je li gotov proizvod neobjavljeni rukopis ili je gotov proizvod njegova tiskana, objavljena verzija? U kazalištu, filmu ili na televiziji nema dvojbe: književni je tekst samo predložak, (jedna od) sirovina od koje se radi predstava.

Je li u nakladništvu gotov proizvod ono što je napravio Ray ili ono što je napravio Gordon, rukopis ili knjiga? Ako je gotov proizvod rukopis, zašto ga je autor dao nakladniku (uredniku)? Ako je gotov proizvod knjiga, nije li normalno da rukopis na putu do knjige pretrpi nužne preinake i prilagodbe, ne kao u kazalištu ili na filmu, ali nekakve svakako da?
Kad su odnosi između autora i urednika normalni, autor je obaviješten o svim fazama obrade teksta i odobrava njegovu posljednju verziju. Dakle, sve eventualne promjene i prilagodbe, bez obzira tko ih je i kako učinio, i kolike one bile, na kraju potpisuje autor.

Ergo, jedini pravi Carver je Carver urednika Lisha. Tu je knjigu autor, iako se, navodno, malo bunio, prihvatio i tako je zauvijek ovjerio kao svoje djelo. Nikad je se nije odrekao.
Ako gđa. Tess misli drugačije, a misli, neka autorstvo Lishova Carvera prepusti Lishu i njegovim nasljednicima. I, kad već tvrdi da ta slavna knjiga nema nikakve veze s njezinim pokojnim mužem Raymondom Carverom, neka gospodinu Lishu, koji je, prema njezinu svjedočenju, jedini pravi autore knjige, prepusti sve honorare koji su dosad uplaćeni na Carverov račun!

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr