Tko je podgrijavao psihozu

Potkraj prošlog tjedna, kad je ovdje vladao vrhunac psihoze zbog širenja financijske krize po svijetu, prateći hrvatsko izaslanstvo na čelu s premijerom koje je nakratko posjetilo Irsku, bilo je zanimljivo vidjeti kakve su tamošnje reakcije javnosti.

Irska je prva europska država koja je ušla u recesiju, odnosno prva je registrirala negativan ekonomski rast tijekom dva uzastopna kvartala. Ekonomija koja je godinama prosperirala na tome što je bila privlačna za američki kapital, među prvima se našla na udaru financijske krize s domicilnog terena stranih ulagača. Vlada je pripremila veliki paket jamstava, ne samo za štednju građana nego i za mnoge poslovne projekte, među kojima i za one u građevinarstvu. Pritom je bilo trzavica s članicama Europske unije koje su smatrale da se Irska previše zaletjela u garancijama za sve štedne depozite, a Europskoj komisiji se nisu sviđali neki drugi izvedbeni detalji irskog plana. Što se u isto vrijeme moglo čuti od običnih Iraca?

U ekonomiji su smjene dobrih i loših ciklusa normalna stvar, uvjeravao me stanovnik Dublina sasvim prosječnog obrazovanja, ne pokazujući nikakvu zabrinutost. Za dvije-tri godine sve će opet biti u redu, govorio je taj Irac, a isto tako su reagirali i drugi dublinski sugovornici.

Hrvatska je neusporedivo manje izložena posljedicama pada nekih američkih i europskih financijskih institucija, ali psihoza je bila neusporedivo veća. I nije toliko dolazila od običnih ljudi, što bi bilo shvatljivo s obzirom na to da je i današnja srednja generacija prošla kroz tri bankarske krize. Psihoza je podgrijavana od velikih financijskih igrača, koji su i te kako upućeni u rizike igranja na burzi. Žarište panike nastalo je upravo tu gdje se virtualna dobit naglo prometala u virtualne gubitke...

Psihoza se širila iz svijeta velikih brojki i brze zarade, što s običnim stanovništvom u pravilu nema nikakve veze. Vlada je svejedno morala reagirati jamstvom za štednju, i to iz dva razloga. Zbog toga jer su jamstva za štedne uloge povećale sve ostale europske zemlje, a i zbog toga jer su hrvatski štediše nakon loših iskustava vrlo osjetljivi na vibriranje bankarskog sustava.

Jamstvo za štedne uloge podignuto je sa 100 tisuća na 400 tisuća kuna i tlo se sada smiruje. Najnovije ekonomske prognoze govore da Hrvatska vjerojatno uopće neće biti zahvaćena recesijom, iako je usporavanje gospodarskog rasta već tu. Statistike već potvrđuju da se manje troši, a kad se manje troši, manje će se i uvoziti. Posljedica za stanovništvo bit će ta da će se teže dolaziti do posla. Rast zaposlenosti možda će se i zaustaviti. Kreditna opterećenja postat će teža nego što su bila dosad.

No posljedice usporenog rasta, ili čak stagnacije, mogle bi upadljivo zapljusnuti državni proračun. Najizdašniji prihod države upravo je porez na dodanu vrijednost, takozvani PDV. Kad pada osobna potrošnja i kad se smanjuje uvoz, dotok novca u državnu blagajnu se smanjuje.

Za državne financijaše to je posve drugačije okruženje od onog što je trajalo proteklih godina, kad su prihodi rasli barem desetak posto iznad plana. Vladu to dovodi u puno složeniju situaciju nego što je bila ova tijekom proteklog vikenda, kad se praktički radilo samo o tome hoće li prekopirati rješenje ove ili one skupine europskih susjeda. Hoće li samo povećati zajamčeni limit štednje ili preuzeti jamstvo za sve uloge.

Konvencionalni rezon bi nalagao da se prvo odustane od nekih velikih investicija koje će sporo odbacivati dobit. Ali ako preoštro zareže u tom smjeru, Vlada će presjeći i ono malo poticaja ekonomskom rastu što gospodarstvo dijeli od tonuća u recesiju. Nekoj velikoj proračunskoj preraspodjeli pak, u godini lokalnih izbora, teško se nadati.