Nema tome dugo da je visoki hrvatski dužnosnik bruxelleskim dopisnicima objašnjavao kako Vlada neće ulaziti u društveno bolan preustroj brodogradnje prije no što u pristupnim pregovorima s Europskom unijom ugleda svjetlo na kraju tunela. Rečeno se svjetlo napokon vidi, ali za brodogradilišta je sada, čini se, prekasno. Ova bi pogrešna procjena Banskih dvora mogla dovesti do gašenja svih osim jedinoga tržišno uspješnoga, Uljanika.
Dala je to protekloga tjedna izravno do znanja europska povjerenica za tržišno natjecanje Neelie Kroes, potvrdivši da će za naše škverove vrijediti jednak model privatizacije kao upravo prihvaćeni za poljska jer poljska vlada ni nakon četiri godine nije osmislila plan njihova preustroja: prodaja imovine najboljemu ponuđaču po tržišnim cijenama, namirivanje vjerovnika i povrat nezakonitih državnih potpora u državni proračun te potom likvidacija brodogradilišnih tvrtki.
Kupcima se ne smije postavljati nikakav uvjet: ako žele, mogu ponovno pokrenuti brodogradnju ili kakvu drugu djelatnost, ali tu imovinu, ponudi li najvišu cijenu, može kupiti i kakav private equity fond kao ulog u zemljište koje bi preprodao kada mu poraste cijena. Takvi fondovi ulažu na rok do deset godina, pa bi radna mjesta bila dugoročno izgubljena.
Hrvatska su brodogradilišta najvećim dijelom na pomorskome dobru, pa za potonje u nas ipak nema mnogo izgleda. Same hale, dizalice, navoze i strojeve ne bi, pak, kupio netko tko ne namjerava graditi brodove. Pitanje je, međutim, hoće li ih kupiti itko, osim da ugasi konkurenciju. Brodogradnja jest dugoročno dohodovna, no, zbog globalne gospodarske krize brodari danas plove za vozarinu kojom samo pokrivaju troškove; malo ih se sada odlučuje za narudžbe. A škverove treba prodati do svibnja...
Obvezu preustroja brodogradnje kako bi postala dohodovna Zagreb je preuzeo prije sedam godina, potpisom na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju; plan njezina preustroja mjerilo je za otvaranje poglavlja Tržišno natjecanje u pristupnim pregovorima. No, tek je proljetos, nakon što je u ožujku predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso objavio da će EK prihvatiti plan poteza za završetak pristupnih pregovora do kraja 2009. ispuni li Hrvatska do lipnja preostala mjerila za otvaranje poglavlja, Vlada počela na tome nešto prtljati. Usprkos činjenici da je svake godine u brodogradilišta iz naših džepova prelijevala toliko novca da bi bilo znatno jeftinije dijeliti škveranima plaće da sjede kod kuće. A znala je da nezakonitim potporama – jer dopuštene su samo jednokratne, za preustroj – koje će škverovi kad-tad morati vratiti, potpisuje njihovu smrtnu presudu.
Kao da je jedina svrha održavanja brodogradilišta na životu bila mogućnost da se na nečiji račun sliju milijunske provizije. Pa dok ide. Istraga o tim provizijama u Brodosplitu nikako da počne, a već se čuje da se još više našega novca na taj način crpilo iz 3. maja. Uz blagoslov Vlade, koja je de facto postavila njihove uprave. Zapravo, nije čudno što je pet škverova u dugovima većima od temeljnoga kapitala; čudno je kako je Uljanik uspio tome izbjeći!
Sva tri do sada ponuđena plana preustroja, koje joj je donosio potpredsjednik Vlade Damir Polančec, Kroesova je odbila kao prelijevanje iz šupljega u prazno. Vrijeme je uzalud protraćeno, pa nakon presude poljskima, nema više mnogo izgleda da naša brodogradilišta izbjegnu sličnu sudbinu. Osim ako se vladi iz četvrtoga pokušaja ne posreći genijalan plan.
USKOK će valjda istražiti kome se sve to isplatilo.