Tko je ukrao Vladu Gotovca i tko manipulira njegovom ostavštinom

Je li Vlado Gotovac bio ljevičar? Nije, pa ipak, perjanice ljevice, kupujući svoju bolju prošlost, slave ga kao svoju ikonu i sve češće stavljaju njegov lik na svoje zastave diskretno falsificirajući povijest. Vlado Gotovac sasvim sigurno nije bio desničar iz kakvog Kuljiševa lombrozoidnog opisa, bio je domoljub, patriot, nacionalist ako hoćete, ne i šovinist. U tom smislu podjelu na lijeve i desne valjalo bi zamijeniti podjelom na domoljube i one druge i puno toga bilo bi jasnije. Ljevica je desetljećima mrzila Gotovca. Isti oni ljevičari koje ćete ovih dana gledati kako ga slave. No, od trenutka kada postaje radikalni kritičar Tuđmana, raste interes na ljevici za njega. Oni shvaćaju da u toj fazi Tuđmana mogu rušiti samo s takvim likovima. I tu počinje njegovo “legaliziranje”.

Gotovac je silno kritizirao Tuđmana, ali za razliku od ljevice, on je hrvatsku državu sanjao desetljećima baš kao što je ljevica hrvatsku državu mrzila desetljećima. Gotovac je trajno na tezi “hrvatska država da, ali kakva”, a SDP-ovci se, kad se on bori za tu tezu, dižu iz Sabora kad se izglasava neovisnost. To su dakle dva svijeta oduvijek. Gotovac je zbog hrvatskih stajališta robijao punih šest godina, a u povijest ulazi i s činjenicom da je sa Zidićem stavio na noge povijesni Hrvatski tjednik. Zaboga, što ljevica ima s takvim likom? Mržnju prema Tuđmanu? Ali ni po tome nisu bili isti: on ga je prezirao jer je želio moderniju, bolju hrvatsku državu, oni su ga mrzili jer im je srušio Jugoslaviju. Kakva je podvala staviti znak jednakosti toj mržnji! Punih 20 godina od njega su bježali jer su prezirali to hrvatstvo. Taj prijezir ljevice bio je kolektivni pljesak partijskim egzekutorima za Gotovčevu robiju. A kad su topovi umuknuli, izmiljeli su iz svojih rupa i jednim sjajnim intelektualcem, ali netalentiranim političarom, manipulirali, zaigrali na njegovu taštinu, tako da se taj masakr nije dalo gledati. Ni po čemu njihovo i njegovo hrvatstvo nisu bili isti. Liberalizam još manje. Ako je riječ o istom društvu, zašto onda slavni govor pred centralom JNA nije održao, recimo, Puhovski? Ako su bili jedno, zašto nikad sličan govor ili tekst na tu temu poput Gotovčevog nismo pročitali od Velimira Viskovića?

– Kad bih trebao birati između smrti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt – grmio je Gotovac generalima godine 1991. u govoru koji i danas svaka pedantnija hrvatska obitelj drži u svom knjiškom herbariju. Kako to da na pozornici iza njega nema ni Pusića ni Pusićke, ni Puhovskog, Viskovića, Račana ni Makovića? Kako to da su bili isto, a nikad ništa slično nismo čuli od tih likova? Koliko je njih dijelilo Gotovčeva uvjerenja? Nitko, dok se nisu ujedinili u mržnji prema Tuđmanu. Prije toga on za njih ne postoji. Jer ta ljevica nije dijelila njegove traume iz ‘71., jedva da nešto zna o mučnoj robiji na kojoj je, ne zaboravimo, odbio pomilovanje. A ta ga je robija ubila, od nje je obolio, od nje je umro. Ubio ga je Titov zatvor. Danas najljepši zagrebački trg nosi Titovo ime. Kako baštiniti Tita i u isto vrijeme sjediti za stolom s Vladom Gotovcem? Ne možete s iskrenom podrškom ispratiti Vrhovca, Bilića i Milku Planinc i tvrditi da je Gotovac zapravo vaš izbor. Jednom lažete. Nisu se slagali u komunizmu, a animoziteti prema Tuđmanu imali su posve različito ishodište. Gotovac mi je u intervjuu koju godinu prije smrti eksplicitno govorio o lijevim teroristima kao silnom problemu, naglašavajući da nema razlike između lijevog i desnog totalitarizma. Tko na ljevici i danas tako misli?

Bio sam igrom slučaja prvi novinar davne 1989. koji je s njim radio prvi njegov TV intervju nakon ‘71. i otad sam provodio s njim dane razgovora. Tragikomično je gledati da ga sad komemoriraju ljudi koji s njegovim svjetonazorom nemaju ništa zajedničko. Koji mjesec prije formiranja velike koalicije bio sam s njim u Saboru i zamolio me da Budiši prenesem prijedlog da nakon svih mogućih kombinacija koalicija za izbore 3. siječnja izgleda tako da HDZ ostane sam nadesno, SDP sam na ljevici, a da on, Budiša, IDS, HSS i HNS tvore politički centar. Dakle, centar bez SDP-a! Budiša je to odbio jer je potpisao sporazum s Račanom i htio se držati riječi.

Toliko je Gotovac pripadao ljevici da je koji sat prije izbora, ako je bilo ikako moguće, htio izbjeći suradnju sa svojim krvnikom iz ‘71.! Pa i kad su pobijedili na izborima, jednom je prijatelju rekao: “Danas mi ljudi čestitaju svaki tren, a ja nekako nemam dojam da smo pobijedili – mi.” I bio je u pravu, nije pobijedio on i njegov svjetonazor. O istom uvijek – isto, rekao bi Gotovac, a on i oni nikad nisu bili – isto.