Tko najviše voli čovjeka?

Teško je upućivati poruku mnogima u isto vrijeme. Ta poruka gubi na snazi, jer gubi u sebi osobnost. Zato nikada sredstva društvenog priopćavanja ne mogu imati snažnu poruku kao što je osobna poruka u interpersonalnoj komunikaciji između dviju osoba.

Pitao sam desetak mladih koje se pripremaju za sakrament svete potvrde, da pokušaju odgovoriti na pitanje: Tko najviše voli čovjeka? Odgovori su bili vrlo zanimljivi i vrlo različiti. Jedan je napisao da majka najviše voli svoje dijete. Drugi smatra da djevojka najviše voli svoga mladića. Treći ističe da su to roditelji koji vole svoju djece. Četvrti misli da je to snažna i velika obitelji. Peti smatra da su to filozofi koji razmišljaju što je dopušteno, a što ne činiti s čovjekom. Šesti piše da su to bijelci, koji se bore za ljudska prava u svim državama.

Sedmi naglašava da su to različite udruge i zajednice koje se bore za svoje članove. Osmi vidi odgovor u onima koji se bore za ponižene ljude na svim razinama. Deveti smatra da su to tajne organizacije, koje štite svoje članove. Jedan mladić je napisao da nitko ne voli i ne cijeni čovjeka kao Bog. Naveo je razloge koje stoje na početku Biblije: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, te mu darovao sve stvoreno da se s njim služi, a da bude prijatelj s Bogom. Nakon što su iznijeli svoje odgovore nastala je velika rasprava.

Na kraju su prihvatili da čovjek sam sebe ne poštuje i ne voli kao što ga voli i cijeni Bog. O tome koliko čovjeka voli i poštuje Bog imamo u mnogim velikim svetim knjigama, a posebno od prve do zadnje stranice u Bibliji. Na kraju, Marta je dodala svoj komentar: „Zacijelo to bi imalo snage u svagdašnjem životu kad bi i mi koji tvrdimo da vjerujemo u Boga voljeli konkretnog čovjeka kojeg susrećemo svaki dan“.