Što bi trebao značiti podatak kada poslije neke pljačke banke i pošte, a u posljednje je vrijeme takvih zgoda bilo kao u epizodama njujorških ili losanđelskih plavaca, policijski časnik za TV kamere govori da je riječ o djelu – profesionalaca. Već na samo spominjanje riječi profesionalac, gledatelj se odmah trzne: “Uh, vidiš, ovo su napravili profesionalci...”
Ali što to doista znači? Je li to samo način da se kaže kako je pljačka izvedena bravurozno? Ili si policija daje pravo na dulje vrijeme za otkrivanje počinitelja jer je riječ o... profesionalcima? Da kažu “ah, to su neki amateri”, onda bismo kao gledatelji očekivali da su počinitelji već otkriveni, a i vijest bismo slušali samo na pola uha. Kako se u kriminalnim radnjama uopće zaslužuje status profesionalca? Škole za to, barem one službene nema, policija, sud ili državno odvjetništvo još uvijek ne dijeli takve diplome ni svojoj najvjernijoj klijenteli.
Valjda bi profesionalci trebali biti oni kojima su lopovluci, kako lijepo kaže sama riječ, profesija – ljudi koji ne žive ni od čega drugoga doli od toga. Jer tko od nas gledajući reportažu ili vijest o nekakvoj spektakularnoj pljački očekuje da je dvojicu zaštitara ubila i nekoliko milijuna kuna maznula grupa otorinolaringologa, asistenata na rudarsko-geološko-naftnom faksu ili dostavljača u firmi s drugoga kata koji su nakon radnoga vremena otišli proslaviti rođenje sina njihovoga kolege, malo više popili i takvi su veseli došli na ideju kako namaknuti novac za slavljenički dar, a pritom doživjeti i malo uzbuđenja.
S druge strane, pojam je profi krimosa u ovoj zemlji posve relativan jer u usporedbi s pojedinim političarima, njihovim kućnim tajkunima i općepoznatim marifetlucima neki od najistaknutijih predstavnika podzemlja obični su amateri. Dirljivo je frustrirajuće to pokazano u Hrginu “Epicentru” koja je u nedjelju navečer imala sve što bi emisija o sukobu interesa, manipulacijama s prijavama porijekla imovina, bezobraznom potkradanju države i svim pripadajućim aktivnostima da bi bila odlična trebala imati: hrabrog novinara (Pukanić) koji je spominjao sumnjive slučajeve (Pašalić, Kutle), političara-poduzetnika (Čačić) koji je pokazao potpisani spis o dogovoru između politike i pravosuđa da mu se stane na kraj u nekom slučaju i, najzad, predsjednika saborskog povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (Leko) koji je rezignirano potvrdio da to sve što on i njegovi kolege rade nema nikakvog smisla, niti da imaju bilo kakve instrumente djelovanja u rukama.
Pravosudno bi sređene zemlje imale sudnice pune takvih slučajeva, ali zato su nama sudskih slučajeva puni televizijski programi. Kao da nam pravosuđe već nije predmet ismijavanja, kao da ministrica pravosuđa ne izgleda kao ministrica poljoprivrede (tamo bi to bilo poželjno jer bi djelovalo kao da dolazi iz baze), sada je hrvatskom pravosuđu trebalo još samo da javnost sudi o njemu na temelju televizijskih showova kojima se svakodnevno tuku RTL TV i Nova TV. Posebno se to odnosi na imbecilno-karikaturalnu RTL-ovu “Sudnicu” koja nas poučava da je bolje nikada nikoga od bližnjih ne tužiti sudu jer vas kada stvari krenu na čistac sigurno očekuje otkrivanje neke velike tajne; da vam je žena s kojom čekate dijete zapravo rođena sestra, da vam je otac zapravo brat, a pravi vam je otac tip kod kojega na kiosku svaki dan kupujete cigarete.
I zato vas taj čovjek, inače diplomirani inženjer elektrotehnike koji si je preko veze sredio posao trafikanta samo da bi bio u vašoj blizini, svaki put tako milo promatra kroz prozorčić, a ne zato što bi s vama imao neke druge, nečasne namjere. Majka čija malodobna kćer preko odvjetnika traži pravo da se ubuduće o njima skrbi isključivo otac može očekivati da je to vrlo vjerojatno zato što njezina mala, kao i sva druga normalna djeca, želi raditi kao jeftina prostitutka u očevoj firmi. Budite sigurni u to da vam netko između tete u vrtiću, instruktora iz kemije ili ujaka izbjeglice iz Posavine koji živi s vama već petnaestak godina – netko od to troje sigurno! – seksualno zlostavlja dijete i to naočigled vašega kućnoga ljubimca. Vašu nećakinju nestalu 1998. negdje na području Valpova, koju niste uspjeli pronaći unatoč desecima oglasa u Areni, oteli su svemirci i vratili je na Zemlju u obliku sestrina malog iz drugog braka. Da, dobro vam se činilo da ste te obraščiće već negdje zapazili...
Tko zna, možda bi se otkrilo da je Đapić Srbin, da je pravi dr. Slavko Sakoman zapravo umro od predoziranja 1987. i da je tadašnje Ministarstvo zdravstva u dogovoru s Vinogradskom bolnicom spriječilo izbijanje skandala tako što je na njegovo mjesto postavilo brata blizanca za kojega nije znala ni njihova rođena majka. Možda bi se čak otkrile i najnevjerojatnije moguće stvari: da u ovoj zemlji redovito ministrima i predsjednicima upravnih odbora državnih tvrtki postaju ljudi bez ikakvih stručnih kvalifikacija za to. Svaka je sličnost sa stvarnim osobama slučajna, a RTL TV-u i autorima “Sudnice” upozorenje: sve su ove blistave ideje zaštićene i podliježu pravima o copyrightu. A za pravu ponudu, moglo bi se nadrljati još toga...