Svojedobno smo u gradskoj rubrici imali priču naslovljenu “Recesija u mojoj ulici”, u kojoj su obrtnici u jednoj od središnjih zagrebačkih ulica svjedočili kako je potražnja za njihovim robama i uslugama sve manja, pa su neki već tad “zalokotirali” radnju i ostali bez posla. Danas je takvih, kad bismo ponovili priču, još i više, a pošast zatvaranja lokala proširila se i nema ulice u koju recesija nije došla i dotukla male proizvođačke radnje, servise, manufakture, kvartovske dućane...
U gospodarskoj krizi koja više od pola desetljeća drma i gradom i državom, posrnuće obrtništva i malog poduzetništva, koje se smatra najžilavijim sektorom, tragično je jer onemogućava ljude da žive od svojeg rada. Žalosno je što su toga slabo svjesni kandidati za gradonačelnika, koji se nisu sjetili da u “megaprojekte” uvrste i programe za spas zagrebačkih zanatlija, kojima su svi prijašnji vladari, kraljevi i carevi davali razne povlastice svjesni njihove snage.