Treba li nam Dubrovnik?

Vlada Zorana Milanovića nakon nedavne odluke o neizgradnji pelješkog mosta još je jednom pokazala i dokazala koliko je hrvatska politika slijepa, koliko ide nauštrb nacionalnih interesa, koliko je nije briga za vlastite građane... Nije se razmišljalo samo o odgađanju gradnje, da se nađe neki drugi modalitet, možda koncesija, nego je jednostavno prerezano da most Hrvatskoj ne treba!

I ne samo to. Šlag na glupost nacionalnih razmjera dala je Vlada inicijativom da se uz podršku BiH gradi zatvoreni koridor kroz Neum. I onda se Vesna Pusić malo šali, a malo ozbiljno najavljuje kako je izvjesno da će “žive životinje morati ići trajektom, a ne kroz koridor, za razliku od kućnih ljubimaca koji će moći ostati u autima sa svojim vlasnicima”. Ona je očito sretna što će njezin kućni ljubimac biti s njome, koji ju je inače svojedobno odnio s ceste. Zadovoljna je i drugim živim životinjama, a nije jasno što će biti s mrtvim? No ni malo je ne zanima što će biti s ljudima, što oni misle, koje su njihove potrebe...

Reakcije s juga očekivane su: “Kad malo bolje promislim, što će mi autocesta i most? Ovdje na Pelješcu nemam nikakav javni prijevoz, nemam ni vodu iz vodovoda (iako regionalni vodovod za Korčulu prolazi 100 metara od moje kuće). Nama Pelješčanima treba zabraniti živjeti, naplatiti i zrak koji dišemo.” Ili: “Najbolje opet napraviti Dubrovačku Republiku kao nekada i odvojiti se od HR kada nas nitko ne šljivi.”

A u iritiranju stanovnika juga najdalje je otišao najsvježiji Milanovićev ministar Siniša Hajdaš Dončić koji je lakonski izvalio da je autocesta nepotrebna za 50.000 Dubrovčana. Samo što je vrli ministar zaboravio da dolje ima ljudi koji ne žive samo u Gradu, da njih još 70.000 živi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Što s njima? Onda još njegov biser kako će biti posebno trajektno pristanište za kamione. Gdje to na svijetu ima?

Apsurd je u svemu ovome i to što je jedan od najglasnijih zagovornika gradnje mosta bio nekadašnji, a danas pokojni SDP-ov dubrovački župan Ivan Šprlje. I onda je SDP okrenuo ploču pa je most postao predmet politizacije. Ako HDZ podržava gradnju, mi nećemo, mi ćemo biti protiv. Kao i Čačićev HNS. Na stranu činjenica da je Sanaderova vlada išla megalomanski, i da je Sanaderu prije bilo do vlastite promocije i slikanja, a najmanje ga je bilo briga za ljude. No most ne bi smio biti predmet međustranačkih razmirica i obračuna. On je od nacionalnog interesa! Tu strančarenju ne bi smjelo biti mjesta. Osim u Hrvatskoj. Pa zar nije hrvatski nacionalni i strateški interes povezati dubrovačko područje s ostatkom Hrvatske, isto kao što je nacionalni interes bilo povezivanje hrvatskog sjevera i juga današnjom Dalmatinom jer je Dalmacija bila prometno izolirana?

Doista je teško iz udobnih zagrebačkih fotelja suditi koliko je ljudima na jugu životno važan taj most. Svima bi bilo bolje da se osluhne bilo hrvatskog juga. Kako sam već pisao, ne bi uopće trebalo podsjećati što je naš jug prošao u Domovinskom ratu, koja je razaranja doživio i kako su ga Srbi i Crnogorci željeli oduzeti matici zemlji. A onda, ako se još zna da se za svaki odlazak ili dolazak na jug mora prelaziti granica druge države, to je razlog više zašto je most potreban. Jer nemali je broj naših ljudi dolje koji će reći kako im je mučno što moraju preko tuđe države dalje u svoju državu ili obratno. Valjda bi trebalo poslušati i te ljude dolje, i to su hrvatski građani, i to je dio hrvatskog državnog teritorija.

Milanović ovakvom i sličnim odlukama reže granu na kojoj sjedi. Umjesto da se pametnim odlukama ne razjedinjuje dodatno hrvatski nacionalni korpus, on se ovakvim odlukama samo dodatno raslojava, radikalizira, a Milanović će na taj način ostati i bez onih glasova na izborima koje je dobio.

I dok ovoj Vladi most ne treba, Čačić se razbacuje državnim novcem za samopromociju. Egoizam ispred nacionalnih interesa.