Trebaju li nam HDZ i SDP?

HDZ i SDP su u grču. I jednoj i drugoj stranci i te kako je važno da baš njihov kandidat zasjedne na Pantovčak. U najmanju ruku, bilo bi, po njima, “normalno” da Hebrang i Josipović budu zajedno u drugom krugu. Jer, to bi bila potvrda o jačini tih dviju stranaka, o tome da su one nezaobilazne na hrvatskoj političkoj sceni. Josipović se drži sigurnim pobjednikom, ali u sasvim bljedunjavoj kampanji, s izjavama i intervjuima koji su najčešće bez nekog posebnog stava i sadržaja. Totalno anemično! Ali ga drže ankete, prema kojima je siguran da će proći u drugi krug. Hebrang je pak krenuo agresivnije, posebice nakon preležane gripe, a najviše se obrušava na one koji mu mogu oteti glasove: Bandića, Primorca i Vidoševića.

Još je jasno zašto na potonju dvojicu jer su donedavno bili članovi iste stranke. Ali zašto i na Bandića? Pa, svi za njega kažu da je ljevičar, jer da je bio i u SK, pa dugogodišnji esdepeovac... I Primorac je bio u SK, pa što? Neće reći, ali i Hebrang je svjestan da neki hadezeovci navijaju za Bandića, a po terenu se već pronijelo i da su hadezeovci dobili naputke da je zapravo Bandić njihov kandidat, pa da se zna koga zapravo treba zaokružiti. Nije svejedno ni Milanoviću. Njemu nije dovoljno da Josipović bude u drugom krugu. Samo Josipovićev dolazak na Pantovčak njemu spašava glavu u SDP-u, koji je i tako u polurasulu. Najbolje o tome govori činjenica da u Saboru nije bilo čak 20 njegovih zastupnika u jeku glasovanja o povjerenju Kalmeti, iako je i to trebao biti jedan od koraka u istjerivanju Jadranke Kosor iz Banskih dvora. A najgore od svega bilo je slušati međusobne optužbe jednih i drugih, vađenje svih mogućih afera, pa se zdravorazumski čovjek pita – ima li među njima i jednog poštenog i čistog?

Što se zapravo događa? I tako šizofrenu situaciju u Hrvatskoj, koju je pojačala ekonomska i financijska kriza, dodatno je još potpalilo i možda najveće preslagivanje hrvatske političke scene od osamostaljenja države. Bilo je i prije stranačkih raskola, možda je najžešći bio 1994., kad su Mesić i Manolić s društvom napustili Tuđmana, ali se HDZ održao, a disidenti su potonuli, jedino je Mesić kasnije isplivao. Izbacivan je i Pašalić, odlazio je i Glavaš, iz SDP-a Tomac i drugi frakcionaši, ali obje stranke ostale su gotovo neokrnjene. Sad više nisu sigurne. Okoštale njihove strukture, utopljene u sve moguće afere, dovele su do toga da se u Hrvatskoj moraju tražiti političke alternative. To preslagivanje krenulo je od Sanaderova prekonoćnog odlaska koji je šokirao sve, i njegove i njihove, vjerojatno i sebe, a jedan od najšokiranijih bio je i Mesić. Svi Mesićevi i oporbeni planovi pali su u vodu. I onda nije trebalo čekati dugo da i Bandić kaže zbogom SDP-u i krene dalje sam. Tu su onda i Primorac i Vidošević. Iako prvi teško da ima ikakve šanse za neku političku karijeru, a Vidošević je u nevolji jer Bandiću stalno gleda u leđa. I – ne zaboravimo Keruma!

Sad, je li baš Bandić taj koji će osakatiti dosad nedirnuti HDZ i SDP? Hrvatskoj svakako treba alternativa između te dvije okoštale stranke, bez obzira je li to neka druga stranka ili osoba. Problem je samo u tome što na vidiku nema novih lica. Stalno se vrtimo oko nama već dobro poznatih imena. Pa, onda kad još krenu špekulacije da iza Bandića zapravo stoji Sanader? Ako ništa drugo, ovakva bi situacija trebala nagnati i HDZ i SDP da razmisle o svojoj budućnosti. Jer, tko kaže da oni moraju biti vječno s nama? Partitokracija kakvu imamo kod nas dovela nas je u ovu današnju šizofrenu situaciju. Predsjednički će izbori upravo pokazati u kojem će smjeru ići ovo preslagivanje. Ako ćemo imati Josipovića ili Hebranga, ostaje više-manje sve po starom. S Bandićem će biti svašta, i ništa. Ali je li nama izlaz baš u njemu? Birači, prosudite sami.