Treći industrijski prevrat

Kada se 2014. godine u Europskoj uniji uspostavi jedinstveno energetsko tržište, kako su to u petak odlučili šefovi država ili vlada EU 27 na izvanrednome sastanku Europskoga vijeća, svaki će građanin samo promjenom dobavljača struje ili plina moći godišnje uštedjeti 100 eura. Imat će, naime, mogućnost odabrati energente od kojega god dobavljača u EU – bilo najjeftinije, bilo one proizvedene isključivo iz “zelenih”, obnovljivih izvora.

Ujedinjavanje tržišta povećat će bruto domaći proizvod EU za 0,6 do 0,8 posto, što će do 2020. godine otvoriti pet milijuna novih radnih mjesta, izračunala je Europska komisija. Da bi se to postiglo, države članice suglasile su se ubrzano usvojiti EK-ov prijedlog uredbe o cjelovitosti i jasnoći energetskih tržišta te obvezati svoje nacionalne regulatore i operatere prijenosnih sustava da usklade mrežne kodove i tehničke standarde. Kako bi se električnim automobilima moglo bezbrižno putovati s kraja na kraj EU, standarde za punjače njihovih akumulatora uskladit će već sredinom ove, a standarde za tzv. pametne električne mreže, digitalne umjesto današnjih analognih, i njima sukladne mjerače potrošnje do kraja 2012. godine.

Da zajedničko tržište posve zaživi treba do 2015. izgraditi niz međuspojeva na energetskim mrežama, posebice između starih i novih država članica. Baltičke zemlje, Malta i Cipar neće tada više biti energetski otoci izdvojeni od ostatka EU. Balti zbog toga imaju samo jednoga dobavljača plina, ruski Gazprom, pa su prisiljeni platiti koju god cijenu Rusi zatraže.

Izgradit će se i međuspojevi s ciljem povećanja udjela “zelenih” izvora u energetskoj mješavini, iz kojih se danas na razini EU zadovoljava tek 10 posto opskrbe strujom. U to spadaju izvanobalna mreža u Sjevernome moru, koja će s kopnom povezati morske “parkove” vjetroturbina, te međuspojevi između sjeverne Afrike i jugozapada EU, koji bi u jedinstvenu europsku mrežu dovodili struju iz vjetroelektrana, s polja solarnih panela te onu proizvedenu snagom valova i iz drugih vodnih izvora.

Hoće li sve to platiti samo privatni ulagači, kako traži Njemačka, ili i oni javni, odlučit će se do lipnja.

Od 1. siječnja 2012. države članice morat će u ugovore o javnim nabavama uključiti standarde za povećanje energetske učinkovitosti. Punom primjenom tih standarda pri obnovi kuća prosječno bi europsko kućanstvo godišnje na energentima uštedjelo čak 1000 eura, pokazuje EK-ov izračun, a godišnji trošak za energente smanjio bi se na razini cijelog EU za 200 milijarda eura. Danas EU za uvoz energenata troši 310 milijarda eura godišnje, pa bi se time uvelike smanjila moguća ugroza od nepredvidljivih promjena na Srednjemu istoku i u Rusiji.

Europski parlament, međutim, smatra da sve to nije dovoljno, pa u svojoj prošloga tjedna usvojenoj izjavi “Postugljična Europa: k trećemu industrijskome prevratu” traži da se svaka zgrada preobrazi u “mikroelektranu koja bi na licu mjesta prikupljala obnovljive energije”, da se u svaku zgradu smjeste “vodikove i druge tehnologije za skladištenja energije” te da se internetsku tehnologiju iskoristi za preobrazbu cijele europske strujne mreže u “pametnu” mrežu koja bi se ponašala poput interneta. Tako bi milijuni zgrada proizvodili i skladištili energiju, a viškovi bi se razmjenjivali.

U Hrvatskoj, u međuvremenu, vijest kao da je s početka 20. stoljeća: ovih je dana struja stigla u zaleđe Novoga Vinodolskoga! Možda jednoga dana stigne i voda, ne posluša li vlada svoje neoliberalne savjetnike pa je privatizira. Plin još, međutim, nemaju ni neki dijelovi Zagreba. A umjesto da na zgrade stavljamo solarne panele, splitska tvornica koja ih proizvodi uništena je; njezini su radnici upravo ovih dana završili na cesti.