Tri američke poruke

Amerika ponovno! To je zaključak nakon vijesti da je američki potpredsjednik Joe Biden u Bijelu kuću pozvao hrvatsku premijerku Jadranku Kosor. Jer Amerika se ponovno uključuje u rješavanje situacije u Europi, i ponovno na hrvatskoj strani. Biden nema neku veliku moć kao američki potpredsjednik. On je ipak „samo“ desna ruka Baracka Obame. Činjenica jest da je Biden već dugo hrvatski prijatelj, a i da se hrvatska zajednica u Americi čvrsto zalagala za njegov izbor, pri čemu je Biden obećavao da će u slučaju pobjede poraditi na dodatnom produbljivanju odnosa između Amerike i Hrvatske. Biden je pobijedio i nije zaboravio svoje obećanje, kao što ni Amerika ne zaboravlja svoje partnere.

No nema tu mjesta sentimentalnosti. Amerika ima svoje interese, a Hrvatska joj je prevažan partner u ovom dijelu Europe, napose zbog Bosne i Hercegovine, ali i Srbije i Kosova. I dok je na početku rata američka administracija, na čelu s Jamesom Bakerom, u eri Georgea Busha starijeg, bila za očuvanje Jugoslavije, promjenom administracije i dolaskom demokrata percepcija prema Hrvatskoj počela se mijenjati do te mjere da su američki generali pripremili našu vojsku za odlučujuće oslobodilačke akcije 1995. godine. Amerika je dala zeleno svjetlo za njih jednostavno tako što im se uopće nije usprotivila. Bio je to dovoljan signal.

Hrvatskoj je, s druge strane, trebalo vremena da dokaže Americi kako je ona vjerodostojan partner. Jer se dogodilo da nam je Njemačka bila presudna zemlja kad nas je trebalo međunarodno priznati, a onda ju je naša politika poslije zaboravila, ili bolje rečeno zanemarila. U današnjem je svijetu, koji je ispremrežen različitim geopolitičkim, strateškim interesima zemlji kao Hrvatskoj važno imati snažnog partnera koji će je podupirati, a Amerika je broj jedan. Ne treba zaboraviti što je Amerika učinila u presudnom trenutku kad je trebalo odlučiti o punopravnom članstvu Hrvatske u NATO-u. Hillary Clinton je u Washington pozvala slovenskog ministra vanjskih poslova Samuela Žbogara i dobro ga „oprala“. Nakon tog „pranja“ Slovenija nije imala petlje zaustaviti Hrvatsku zbog problema s granicom.

Biden i Kosor sigurno neće u razgovoru zaključiti epohalne stvari. Niti će razgovor biti nešto poseban. Niti je taj razgovor samo zbog Kosor. Kad se uzme u obzir da su pred vratima Bijele kuće ostali španjolski premijer Zapatero, kao i irački čelnici, onda je jasno da je Bidenov poziv i te kakva američka politička poruka s vrha na nekoliko strana. Ponovna je to poruka Slovencima da se ne igraju s Hrvatskom prije nastupajućeg referenduma o Arbitražnom sporazumu. Poruka je to Bruxellesu da se ne igra s Hrvatskom oko zaključivanja njezinih pregovora s EU, pri čemu i Hrvatska dakako treba odraditi svoj dio posla. A i poruka je to haaškom tužitelju Sergeu Brammertzu da smanji svoje apetite, pa će zanimljivo biti s kakvim će riječima on sad doći u Zagreb i što će pisati u njegovu izvješću za UN.

Hrvatska ima priliku koja se ne smije propustiti ni pod koju cijenu. Ima Ameriku kao strateškog partnera. Ali ima i Kinu koja postaje ključni američki partner na svjetskoj razini, zemlju koja ima nevjerojatni gospodarski rast i koja je voljna ulagati u Hrvatskoj. A nama su toliko potrebne nove investicije, bez kojih nam nema gospodarskog oporavka i napretka. U Hrvatskoj pak vlada medijska močvara. HRT kao javna televizija u svom središnjem Dnevniku nije rekla ni riječi o Bijeloj kući, kao da nas se to ne tiče, a važan susret predsjednika Ive Josipovića s vrlo utjecajnim kineskim potpredsjednikom Xi Jinpingom tek u 17. minuti Dnevnika! Ništa čudno za HRT koji je u upravljačkom rasulu. Obećavali su nam da će nakon Hloverke Novak Srzić sve u programu biti daleko bolje. Kako sad stvari stoje, još ćemo za njom i žaliti!