Tuđman prerano zakukurikao

Vrh HDZ-a glatko je odbacio prijedlog dijela konzervativnih intelektualaca da zajednički kandidat tog dijela političkog spektra bude dr. Miroslav Tuđman, sin prvoga hrvatskog predsjednika. Sanader je ipak poslao A. Hebranga na razgovor s akademikom Ivanom Aralicom.

No sada je više nego jasno kako Sanader ama baš nikada nije ozbiljno razmišljao o Tuđmanu mlađem kao  predsjedničkom kandidatu, što i njegova najnovija izjava, kojom ga proglašava izbornim gubitnikom, potvrđuje. Ipak, razlozi ovako tvrdoga stava predsjednika HDZ-a prema M. Tuđmanu višeslojni su i osim političke logike, u sebi sadržavaju i jednu iracionalnu notu.

Neosporno je da bi zajednički kandidat konzervativnog dijela političkog spektra čija bi kandidatura bila potpomognuta HDZ-om imao priliku odnijeti pobjedu. Međutim Sanaderu je teško prijeći preko činjenice da je M. Tuđman jako kritički nastrojen prema HDZ-u, kao i cijela obitelj Tuđman, otkako ga vodi Sanader. No pod pretpostavkom da Sanader i zatomi svoju taštinu, ipak ostaje dvojba koja bi ga s pravom mogla mučiti, a to je bi li se Tuđman nakon izbora mogao otrgnuti  kontroli.

To je ključni razlog zbog kojeg Sanader ne želi riskirati i zato će HDZ istaknuti svoga kandidata. Takav stav uvijek može pravdati činjenicom da je Tuđman početkom devedesetih bio na čelu socijaldemokratske stranke te da nikad nije postao članom HDZ-a. Lako će i članstvu, koje je umnogome sentimentalno vezano uspomenom na Franju Tuđmana, objasniti da nije u redu da tako velika stranka kakva je HDZ bude bez predsjedničkog kandidata.
Međutim gledajući sasvim realno, za razvoj demokracije u Hrvatskoj i te kako je važno da budući predsjednik dođe iz nestranačkih krugova.

Uostalom, poprilično nevjerodostojno izgleda kada kandidat stranke, kad bude izabran za predsjednika države, zamrzava svoje člnastvo, što je uostalom i ustavna obveza. Svima je jasno kako takva osoba samo fingira neovisnost. No nema sumnje, stranka koja bude imala snage istaknuti kandidaturu nestranačke osobe bit će u znatnoj prednosti i taj kandidat sigurno će odnijeti pobjedu.

Kandidatura M. Tuđmana bila je preuranjena, sada je to više nego jasno, jer je trebao provesti šire konzultacije o imenima. Poprilično neuvjerljivo djelovala je i Tuđmanova izjava da će podržati političku platformu HDZ-a ako ga ta stranka podupre kao kandidata.

Nadalje, Tuđman, uza svoje neosporne znanstvene kvalitete, nema izraženije komunikacijske sposobnosti, a veći dio biračkog tijela doživljava ga ipak kao kopiju oca-pokojnog predsjednika Tuđmana. Objektivno, to je snažan psihološki problem, kao što mu je prepreka i činjenica da na izborima nikada nije osvojio značajniju potporu.