Tuđmanovski Kukuriku!

Od negativnih tekstova i izjava o dr. Franji Tuđmanu sricanih u posljednje 22 godine, kojima su autori dužnosnici stranaka vladajuće Kukuriku koalicije, mogla bi se sastaviti podebela knjiga. Bio je, dakle, vođa “stranke opasnih namjera”, diktator, rasist, nedemokrat, gušitelj slobode medija, vladar u “deset izgubljenih godina”, pokrovitelj pljačke u pretvorbi i privatizaciji, izvršio je agresiju na Bosnu i Hercegovinu, sprečavao je suđenje ratnim zločincima, jednom riječju - bio je čisti mrak. Ali sada, kad to treba slugama Bruxellesa, iz toga mraka svijetli jedna svjetlost koja nam osvjetljava put kojim moramo krenuti. To je Tuđmanov sporazum s Izetbegovićem o granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potpisan 1999. godine.

Kako to da Tuđman ne valja ni u čemu drugome a valja kao potpisnik toga sporazuma!? Zašto i taj sporazum ne bi bio čedo “mračnog Tuđmanova doba”, štoviše, zašto za ljevičare ne bi bio dokaz nacionalne izdaje koji bi im tako dobro došao u demistificiranju njegova domoljublja!? Zašto im ne bi bio argument kao nasljednicima Račanove i Mesićeve “detuđmanizacije” Hrvatske? Zaobilazit će u prigodama njegov grob, prešućivati njegove obljetnice, omalovažavati, ponižavati i krivotvoriti njegove zasluge gdje god stignu, sprečavat će obilježavanje ulica i trgova njegovim imenom, podizanje njegovih spomenika, a sad im čak postaje kriterij za Europsku uniju. Kako kaže potpredsjednik Vlade Neven Mimica, ratifikacijom sporazuma Tuđman-Izetbegović šalje se poruka Europskoj uniji da Hrvatska želi srediti odnose sa susjedima i poštovati bilateralne dogovore.

No dobro! Ali ako im je u tome prihvatljiv, zašto im nije prihvatljiv Tuđman koji je, kako su ga optuživali, htio banovinu Hrvatsku? Zašto se ne zauzimaju za obnovu Herceg-Bosne koja je za Tuđmana bila jamstvo suverenosti Hrvata u BiH? I to Herceg-Bosne koja je bila puno nevinija i uljuđenija od Republike Srpske koja je postala državom i čijim dužnosnicima na poklonstvo ide sam predsjednik Ivo Josipović? I kad sam već spomenuo nesretnog Mimicu, da vas pitam – jeste li ikad igdje pročitali ili čuli da neki francuski, britanski, njemački, nizozemski... dužnosnik kaže da je teritorij Francuske, Britanije, Njemačke, Nizozemske... - teritorij Europske unije? Niste, naravno. Ali potpredsjednik hrvatske Vlade Mimica kaže: “No pitanje (dis)kontinuiteta teritorija RH rješavat će se kao pitanje teritorija EU”! Ako će i EU biti vlasnica hrvatskoga teritorija, znači li to, na primjer, da EU, kao vlasnica svoje članice Slovenije, drži pod okupacijom hrvatsku Svetu Geru?

Treba li se onda čuditi što ratifikacijom sporazuma Tuđman-Izetbegović nekoliko “hrpa kamenja” - Veliki i Mali školj te vrh poluotoka Kleka - susjednoj državi hoće dati Vlada koja suverenitet nad državnim teritorijem pa i pitanje njegove prometne povezanosti prenosi i na EU!? Zašto, pobogu? Hrvatski teritorij pripada samo Hrvatskoj koja svoj nacionalni problem treba rješavati sama! Kukuriku koalicija Hrvatsku ne osjeća kao svoju domovinu nego kao koloniju EU, pa joj je i svejedno što će biti s dijelovima njezina teritorija te joj je nevažno - za što ima obilje dokaza - što su Veliki i Mali školj i vrh poluotoka Kleka uvijek bili hrvatski.

Motivi s kojima je Tuđman potpisao sporazum s Izetbegovićem bitno se razlikuju od motiva s kojima ga sadašnja Vlada šalje na ratifikaciju. Tuđman to nije učinio zbog nedostatka domoljublja, a mogao je učiniti zbog nedostatka informacija, zbog bolesti i krivotvorina koje su mu bile podmetnute. Sve te razloge slabosti sporazuma Vlada odbacuje, a prema javnosti ide s jačinom Tuđmanova imena. To je kao da svjetskom rekorderu u utrci na 100 metara priznajete samo rezultat od 11 sekunda koji je postigao onemoćao na izmaku karijere a brišete mu sve prijašnje rezultate ispod deset sekunda. Stoga će ratifikacija sporazuma Tuđman-Izetbegović biti ratifikacija falsifikata koji sam njegov potpisnik Tuđman nikad ne bi ratificirao.