Bandić baš daje povoda: jutros se jedan Zagorec i ja zapriječismo u tunelu ispod Medvednice. Ja sam za, odmah bih se preselila za-goru, jer bu blizu, a u prirodi, a on je protiv, jer, veli, za manje od pet let sve bu i tam urbanizirano i zatrovano. Ja ne razumijem domoroce koji su protiv približavanja Zagrebu, jer će im im zbog nostalgije i potražnje mam porasti standard i cijene zemlje, a Zagorec je oštro protiv, jer bi im time očito bio narušen bilo svakodnevni bilo vikendaški mir. Baš me zanima hoće li se iskopati ta rupa što se svakih nekoliko godina, s novom generacijom političara i novinara, uzaludno "kopa" već desetljećima.
No taj tunel, kojem se ne kraju svjetla još ne nazire, paradigma je za aktualan odnos prema selu. Umire što šutke što cvileći, a grad mudro odobrava glavom i divi se selu kao čistoj i lijepoj prirodi, miru, dobrom ulaganju, nekretnini. Dapače, pomodari nahrliše za strancima, pa oni koji imaju nekretnine kalkuliraju kada da prodaju, a oni koji imaju lovu, nastoje kupiti dok nije još skuplje. Kupuju se drevne kamene kuće i pojate po otocima i u jadranskome zaleđu od Istre do Zagore, pa se kupuju stare drvene kuće, svinjci i štagljevi od Like do sjeverozapadne Hrvatske. Čudim se što nisu otkrili čar slavonskih salaša i stanova. Rijetki u agrarnome-seoskome-ruralnome kakvome li turizmu rade osmišljeno poput Istrana koji za svoje selo, koje je po svemu mnogo više od toga, osnovaše i konzorcij Ruralis.
A što selo stvarno ima od toga? Jednokratnu, neveliku pripomoć na izdisaju. Prodaje onemoćala starčad ne mogavši obrađivati zemlju, a kad odu na onaj svijet prodaju i djeca, neki za spomenik na seoskome groblju, za gradske tekuće minuse ili za unosnija ulaganja negdje drugdje. Selo, ono pravo selo, od toga ima malo vajde. Možda im se, ako se udruži više parajlija pa zatrebaju cestu, otvori i više svijeta.
Ali i ovako imaju dobre bežične telefonske veze, imaju mir uz bazen i poveće udaljenosti od susjeda. I briga te bjelosvjetske menadžere, umjetnike i ostale na proputovanju kroz Hrvatsku za nekakvo ruralno naslijeđe, produživanje života, blizinu, kad će zakratko prvim avionom svome stvarnom domu brže nego što bi Zagrepčani tunelom do Zagorja.